Procjenjuje se da je danas na cestama svijeta 1,4 milijarde automobila, piše Guardian. Svake se godine proda oko 78 milijuna novih automobila. Da bi se uklonili najgori učinci klimatskih promjena, svaki će od njih na kraju morati postati električan.

Bez obzira na to dolazi li automobil s proizvodne linije u Fremontu u Kaliforniji ili je nastao u velikoj tvornici u Qinghaiu u Kini, za dobivanje minerala i izgradnju svih potrebnih komponenata, uložen je ogroman ljudski napor. Na primjer, u svakom se automobilu nalazi otprilike kilogram magneta potrebnih za paljenje automobila i podizanje prozora. Otprilike 30 posto ovog materijala sastoji se od rijetkih zemnih metala ili rijetkih zemalja (eng. ‘rare earth’ – nose taj naziv jer su prvo bili izolirani u Engleskoj kao oksidirani minerali, a u to vrijeme, u drugoj polovica 18. stoljeća, engleska riječ za ‘mineral’ bila je ‘earth’) poznatih kao neodimij i praseodimij (NdPr).

Ovaj je materijal tri puta jači i za desetinu je veći od uobičajenih magneta – i bitan je za cijeli postupak. 2016. japanski proizvođač automobila Honda pokušao je, ali nije uspio, napraviti hibridno vozilo bez rijetkih elemenata. Prema nekim projekcijama, tijekom sljedećeg desetljeća predviđa se da će upotreba NdPr samo u magnetima za električna vozila usisati 40 posto ukupne potražnje.

Brojeve je teško zanemariti, a iako je Australija pogođena klimatskim promjenama u posljednja dva desetljeća, privlači je mogućnost da dobro zaradi u opskrbi materijalima za električna vozila – pogotovo jer u poslovanju s rijetkim zemljama dominira Kina.

Rijetki zemni metali 101

Rijetki zemni metali su skupina od 15 minerala iz serije lantanida periodnog sustava, iako je ovaj broj proširen tako da uključuje skandij i itrij. To su minerali koji se javljaju u niskim koncentracijama i u geološkim formacijama zbog kojih njihovo vađenje može biti vrlo skupo.

Znanost može biti komplicirana, kaže Allison Britt, direktorica za rudarstvo minerala iz Geoscience Australia. ‘Ali govoreći vrlo općenito, to je zato što oni brzo oksidiraju i postupak može jako zagađivati.’

‘Ukratko, rijetki zemni metali su toliko kemijski slični, da ih je zaista jako teško razdvojiti’, kaže Britt. ‘Uz to, neki od minerala u kojima se javljaju mogu sadržavati radioaktivne elemente poput uranija i torija.’

Rijetki element poput neodimija započinje život kao mineral umotan u drugi mineral. Jednom izvučena iz zemlje, stijena se mora usitniti i napuknuti – postupak koji uključuje zagrijavanje materijala kako bi se prekinule kemijske veze koje ga vežu. Nakon toga dolazi do ‘ispiranja’, gdje se kemijsko pranje koristi za otapanje rijetkih zemnih metala kako bi ih se moglo sakupiti kao koncentrat. Odatle se rafinira u čisti oksid spreman za proizvodnju.

Prema američkom Geološkom zavodu, Australija je prošle godine globalnoj opskrbi pridonijela sa 17.000 tona rijetkih zemnih metala. To je ništa u usporedbi s najvećim svjetskim dobavljačem, Kinom, koja je proizvela nevjerojatnih 140.000 tona – ne računajući količinu koju je dodala trgovina izvan službenih knjiga.

Sama Kina čini 58 posto svjetske opskrbe i većinu svjetskih prerađivačkih kapaciteta, zahvaljujući kontroli intelektualnog vlasništva vezanog uz proces i sposobnosti da te industrijske operacije budu jeftine, ali i prljave. Jedina druga rafinerija izvan kontinentalne Kine nalazi se u Maleziji, a njome upravlja australska tvrtka Lynas Resources.

John Coyne s australskog Instituta za stratešku politiku kaže da se ništa od toga nije dogodilo slučajno.

‘Mislim da ne možete ovako dominirati tržištem ako niste dobro obdareni tim rijetkim metalima, mislim da je to bio prirodni produžetak njihovog ekonomskog čuda’, kaže Coyne. ‘Netko je u Kini rano vidio tu priliku i sada dominira tržištem.’

Hoće li rijetke zemlje biti oružje?

U svibnju 2015. kineska vlada objavila je svoj desetogodišnji plan industrijskog razvoja pod nazivom Made in China 2025. Iako je zemlja već imala kapacitet za proizvodnju vjetroagregata, fotonaponskih solarnih ćelija i električnih vozila u dovoljno velikim količinama da ih pojeftini, ambicija je pretvoriti niskotehnološku industrijsku bazu u visokotehnološki proizvodni sektor.

Čineći to, međutim, kineske su tvrtke zatražile da se osigura da 70 posto komponenata i materijala koje su koristile, dolazi iz domaćih izvora do 2050. Ovaj dio dokumenta bio je dovoljan da zastraši vlade u Europi i Sjevernoj Americi – posebno jer je Kina pokazala spremnost da dodatno snabdije lance opskrbe kojima je upravljala u trenucima pojačane napetosti.

Tijekom spora s Japanom oko otoka Senkaku 2010. godine, Kina je smanjila globalni izvoz rijetkih zemnih metala za 37 posto. Izgledni manjak opskrbe u gospodarstvu izgrađenom oko elektroničkog sektora, potaknuli su japansku vladu da pronađe alternativne izvore.

Sličan incident dogodio se 2019. godine kada je bivši američki predsjednik Donald Trump pokrenuo nesavjesni trgovinski rat protiv Kine. Kao odgovor na to, kineski predsjednik Xi Jinping obišao je postrojenja za proizvodnju rijetkih zemnih metala, a medij pod nadzorom države The People’s Daily istaknuo je mogućnost odmazde.

‘Hoće li rijetki zemni metali postati oružje kojim bi Kina mogla odgovoriti na pritisak koji su Sjedinjene države izvršile bez ikakvog razloga?’ pitao je list. ‘Odgovor nije tajna.’

Otprilike dvije godine i jednu pandemiju kasnije, zanimljivo je sagledati situaciju u kontekstu rastućih geopolitičkih napetosti s Kinom. Christian Downie, izvanredni profesor na Školi za regulaciju i globalno upravljanje na Australskom nacionalnom sveučilištu, kaže da bi dopuštanje da se tako nešto nastavi i dalje, bila pogreška jer bi to potkopalo globalnu tranziciju na ekonomiju bez ugljika.

‘Uz rastuću stratešku konkurenciju između SAD-a i Kine, postoji rizik da bi ovi politički rivaliteti mogli narušiti opskrbne lance koji su ključni za brzo uvođenje tehnologije čiste energije’, kaže Downie.

‘Način na koji se oblikuje rasprava o kritičnim mineralima i način na koji se države pozicioniraju, sugerira da idemo tim putem.’

Reagirajući na trgovinske napetosti i brigu oko sigurnosti opskrbe, tvrtke poput Applea već su najavile sljedeću generaciju iPhonea koji će se osloniti na reciklirane rijetke zemne metale. U međuvremenu, vlade žustro razgovaraju.

‘Nemamo zauvijek’

U ožujku je telekonferencija između SAD-a, Japana, Australije i Indije održana u sklopu Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga – strateškog partnerstva izvorno formiranog radi postizanja ravnoteže s utjecajem Kine u azijsko-pacifičkom okrugu – bila usredotočena na hitnu potrebu pronalaska alternativnih izvora rijetkih zemnih metala i povećanje kapaciteta pročišćavanja.

Od tada je došlo do povećanja aktivnosti jer se australska vlada angažirala da udovolji novom zahtjevu. Strategija za kritične minerale već je objavljena 2019. godine, ali rijetki zemni metali posebno su spomenuti u skladu s nacionalnim planom prioriteta proizvodnje premijera Scotta Morrisona u iznosu od 1,5 milijardi dolara u rujnu prošle godine. Prema tom planu, projekti za rijetke zemne metale mogli bi dobiti dvostruku financijsku potporu Export Finance Australia i Fonda za infrastrukturu Sjeverne Australije.

Inače, australske se tvrtke guraju da dobiju nove poslove. Iako je malezijska vlada zatvorila rafineriju za preradu Lynas Resource nakon stalnog pritiska zbog zagađenja okoliša, tvrtka je predložila preusmjeravanje proizvodnje u Kalgoorlie u zapadnoj Australiji. Također je potpisan ugovor o izgradnji nove rafinerije u Teksasu koju financira Pentagon.

Druge tvrtke također planiraju vlastite projekte za rijetke zemne metale. Arafura Resources se posebno želi probiti preko svojeg dugogodišnjeg Nolansovog projekta rijetkih zemnih metala 135 km sjeverno od Alice Springsa na sjevernom teritoriju.

Izvršni direktor Gavin Lockyer kaže da je trebalo deset godina da se razviju planovi za nalazište s velikim koncentracijama neodimija i praseodima. Vizija je sveobuhvatna operacija gdje se svi radovi na sanaciji odvijaju postupno tijekom predviđenog životnog vijeka rudnika, umjesto da se sve ostavi do kraja.

‘Ono što nas razlikuje je to što sve to radimo na mjestu vađenja i na mjestu vađenja rješavamo sav svoj otpad. Mi ga u osnovi vraćamo tamo odakle je i došao. Ne prevozimo ga uokolo, niti ga šaljemo u drugu zemlju’, kaže Lockyer.

‘To se smatra vrlo pohvalnim, posebno među europskim tvrtkama koje žele sljedivost u svojim opskrbnim lancima.’

Krajnji proizvod bit će NdPr oksid koji je 99,99 posto čist i u formi praha. Jedino što trenutno stoji na putu su financije. Lockyer kaže da vrijeme curi s obzirom da se budući potencijalni kupci nisu spremni službeno potpisati na ugovore iz straha od odmazde od strane njihovih trenutnih dobavljača sa sjedištem u Kini i ukidanja financijske potpore koju je ranije ponudila vlada, a koja tek treba stići.

‘Australija ovdje ima priliku, ne samo da metale iskopa i pošalje u inozemstvo. Mogli bismo postati svjetski lider na ovom području. Imamo kvalitetne depozite i dobru stručnost’, kaže Lockyer.

‘Ali nemamo zauvijek.’

Izvor: jutarnji.hr

Komentari

komentara