Nakon što je Peking odlučio povećanim carinskim tarifama ugasiti uvoz ugljena iz Australije, jača energetsko partnerstvo Rusije i Kine.

Prisjetimo se da je trgovački rat Kine i Australije započeo nakon što su službeni glasovi iz Canberre zahtijevali detaljniju istragu o izvoru pandemije. Od tada je Kina uvela dodatne poreze na uvoz australskog mesa, vina, ugljena i drva. Australija je odgovorila preprekama na uvoz kineskog aluminija, željeza i papira.

No, energetski analitičari iz Kine i Rusije zagovaraju rješenje “popunjavanje rupe” u dotoku ugljena u Kinu: uvoz iz susjedne Rusije. Naime, Kina je daleko najveći potrošač ugljena. Troši više od 50% svjetske potrošnje. Za usporedbu, druga na listi Indija troši 12%. No, odakle dolazi ugljen Kini? Kina je, osim najvećeg potrošača, ujedno i najveći proizvođač ugljena. Ipak, još uvijek ne može proizvesti dovoljno ugljena za svoje potrebe, naročito ugljena koji je visokokvalitetan i potreban za proizvodnju metala. U 2019. najviše ugljena Kina je uvozila iz Australije (77 mil. tona), Indonezije (48 mil.), Mongolije (36 mil.) i Rusije (30 mil.) Takav omjer uvoza sada se, zbog carinskog rata, naglo mijenja.

Kina se, u potrazi za dodatnim ugljenom, okreće svom sjevernom susjedu. Trgovinska razmjena Kine i Rusije neprekidno raste od 2014. Prošlog tjedna, Vladimir Putin je najavio porast izvoza ugljena prema Aziji za 30% u iduće 3 godine. Najavio je dodatnu modernizaciju željeznica Bajkal- Amur i Transsibirske željeznice. Osim toga, u prosincu je ruska tvrtka Elgaugol dogovorila izvor ugljena s istoka Rusije uz pomoć kineske brodsko-prijevozničke tvrtke Fujian Guohang. Tim dogovorom bi 2023. izvoz kvalitetnog ugljena za Kinu trebao duplo narasti.

Izvor: geopolitika

Komentari

komentara