JEDNA od najčudnijih godina očekivano je izrodila jednu od najčudnijih filmskih godina, a takva je svakako bila i sama dodjela najprestižnije filmske nagrade koja je svim snagama producenata pokušala zadržati tračak normalnosti, ali je vibra pandemije izbijala iz svake sekunde.

U prvom redu možemo govoriti o nominiranim filmovima koji nikada nisu djelovali više kao putnici iz neke paralelne dimenzije gdje je film još uvijek bitan i sve funkcionira kao nekoć. Naime, zbog promjena koje su naglavačke preokrenule kompletnu filmsku industriju, bilo je teže nego inače pohvatati sve filmove od kojih je dio dolazio sa streaming servisa, a drugi je imao ograničenu kino distribuciju u situaciji s polupraznim i zatvorenim dvoranama.

Najjednostavnije rečeno, filmovi nominirani za Oscara i u idealnoj situaciji imaju skromnu gledanost, a s pandemijom u jednadžbi, ovo je najveća nakupina nepoznanica bilo kome osim filmofilima koji su se potrudili dokopati se svih nominiranih. No, iako sve izgleda kao još jedan holivudski pokušaj da u godini dana “riješe” sve društvene nepravde i odrade prigovore vezane za “inkluzivnost”, radi se o solidnoj selekciji malih filmova i nekim uistinu izvanrednim glumačkim ostvarenjima koji će možda ostati obojeni političkom korektnošću Hollywooda. No, to je iz nekog razloga ono što Hollywood uporno radi, a ponekad zaborave da trebaju izabrati i najbolje filmove, a ne najbolje lekcije iz političke korektnosti. Ove godine to nije bio slučaj jer čak i film s najočitijom aktualnom MeToo porukom, “Promising Young Woman”, izuzetno je zabavna crna komedija koja se pametno poigrava temom, ali nikada ne postaje neizdrživa i samodopadna propovijed.   

Uglavnom, dobri filmovi i uloge su nažalost imale dozlaboga dosadnu dodjelu koju je započela glumica i redateljica Regina King koja je šarm i humor odlučila zamijeniti ozbiljnom i neobjašnjivo ganutim najavama najboljih izvornih i adaptiranih scenarija. I koliko god najave bile iritantno patetične, nagrade su završile u pravim rukama. Emerald Fennell pokupila je nagradu za originalni scenarij za Promising Young Woman, a Florian Zeller bez ikakve je sumnje zaslužio apsolutno svaki Oscar za koji je nominiran, a moglo bi se dodati da mu je nepravedno uskraćen onaj u kategoriji najboljeg redatelja jer filmsko uprizorenje njegove predstave jedan je od najboljih filmova u posljednjih desetak godina.

Danski Another Round osvojio je Oscara za najbolji međunarodni film, ali to ne umanjuje važnost nominacije Jasmile Žbanić koja je ponovno ukazala na to da je bosanskohercegovačka kinematografija već dva puta prepoznata od Akademije.   

Priča s patetikom nastavila se s Laurom Dern koja je u bizarnom okruženju Union Stationa nastavila tepati nominiranima u kategoriji najboljeg sporednog glumca da bi nagrada na kraju pripala Danielu Kaluuyi za ulogu Freda Hamptona, a dodatni problem su i dozlaboga duge i dosadne zahvale koje nitko nije skratio glazbom. A trebalo je. Posebno Kaluuyi koji se zahvalio… Svim ljudima na svijetu. Bilo kako bilo, Kaluuya je fanstastičan u ulozi i zapravo bi se dalo raspravljati o tome je li nagradu zaslužio on ili Paul Raci za izvarednu izvedbu u Sound of Metal, ali nitko se ne bi trebao osjećati “pokradeno” jer Kaluuya je odličan u solidnom filmu. 

Nakon njegovog nabrajanja uslijedile su nagrade za šminku i frizuru i kostimografiju koje su u obje kategoriji pripale ekipi iz filma Ma Rainey’s Black Bottom,  neupečatljiv film koji je specifičan samo po tome što je posljednji film prerano preminulog Chadwicka Bosemana.

Ovdje je postalo jasno i da će i ostatak večeri biti 50 nijansi komorne dosade pa smo nakon lekcije iz povijesti Hollywooda dobili i prošlogodišnjeg najboljeg redatelja, Bonga Joona-hoa, koji se iz prazne kino dvorane obratio gledateljima uz pomoć prevoditeljice i dodijelio nagradu redateljici Chloe Zhao za Nomadland, što je iznenadilo apsolutno nikoga jer je i bila najveći favorit, a bilo je jasno i da će Akademija dodijeliti nagradu drugoj redateljici u povijesti ove dodjele.

Naravno, svaki korak je bitan, biti druga nagrađena i prva nebijela redateljica u 93 godine nikako nije mala stvar, ali pitanje je, je li ovo najava nove ere u kojoj će Akademija nastaviti prepoznavati rad redateljica ili je ovo nagrada kojom samo “smiruju uzavrele woke strasti”.

Uslijedile su nagrade za najbolji zvuk (Sound of Metal) koja je ove godine objedinila dvije, mnogima nejasno razdvojene nagrade za najbolji zvuk i montažu zvuka, te Oscar za najbolji kratkometražni film koji je pripao filmu Two Distant Strangers. Kratkometražni animirani film If Anything Happens I Love You također je dobio Oscara, a nagrada u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma očekivano je pripala Pixarovom Soulu koji je uvjerljivo dominirao nad konkurencijom i zapravo nije ni postojala sumnja da će Oscara osvojiti bilo tko drugi.

Što se filmova u kategoriji najboljeg filma tiče, zapravo i ne postoji puno “fillera” na koje smo tijekom godina navikli. Sve je vrlo smisleno izabrano, a naravno da će uvijek postojati oni koji će pronaći filmove koji su trebali biti nominirani, a nisu.

Bila to fenomenalna komedija Palm Springs ili pak daleko “oskaričniji” MeToo film The Assistant koji se bavi temom seksualnog zlostavljanja u okruženju ljudi poput Harveyja Weinsteina. Isto tako, ova je dodjela dokazala i da će mnogima nedostajati to da se na Twitteru požale kako su sve nagrade pokupili bijeli muškarci, što je već dio oskarovskog folklora. Ovo što smo dobili prilično je sterilna zabava za malo koga jer čak i ako volite filmske dodjele i nominirane filmove, ova dodjela je uvjerljivo najdosadnija u posljednjih dvadesetak godina, a vjerojatno i dulje. 

Nagrade za najbolji kratkometražni i dugometražni film pripale su filmovima Colette i My Octopus Teacher. Potonji je bio uvjerljivi favorit, a Netflixova produkcija o čovjeku koji razvija poseban odnos s hobotnicom, definitivno je profitirao plasmanom na streaming platformi i činjenicom da je jedan od onih dokumentarnih filmova koji je savršen za masovno obožavanje.

Brad Pitt uručio je Oscara izuzetno simpatičnoj Youn Yuh-jung, talentiranoj glumici koju će zapadnjaci upoznati tek nakon ove nagrade iako je u svojoj domovini cijenjena i popularna glumica ili točnije, južnokorejski ekvivalent Meryl Streep. Osim toga, zaslužna je i za najzabavniji govor večeri. Što se pak filma Minari tiče, radi se o predivnoj i nenapadnoj obiteljskoj drami prepunoj odličnih glumačkih ostvarenja, kojom suvereno vlada dinamični dvojac bake i unuka. 

Tehničke nagrade (specijalni efekti, produkcijski dizajn i najbolja filmska fotografija) pripale su Nolanovom Tenetu, te Fincherovom Manku koji i jest jedan od onih filmova koji i spadaju u kategoriju tehnički impresivnih filmova koji malo zaostaju na svim drugim poljima. Daleko od najboljih Fincherovih ostvarenja, ali neovisno o tome, očekivano je završio među nominiranima.

U tehničkim kategorijama. 

Sound of Metal osvojio je nagradu i za najbolju montažu što je veliko dostignuće za film koji velik naglasak stavlja upravo na zvuk i to u sklopu nevjerojatne i suptilne drame o bubnjaru koji gubi sluh i pokušava pronaći novi smisao života koja zaslužuje svu pažnju gledatelja. 

Oskarovci Trent Reznor i Atticus Ross te John Baptiste osvojili su nagradu za najbolju glazbu za Soul, a najboljom pjesmom proglašena je “Fight for You” nakon čega je večer doživjela glazbeno-komični zaokret u izvedbi komičara i glumca Lil Rel Howeryja što je u isto vrijeme djelovalo namješteno i izgubljeno u sklopu dodjele koja je 50 posto vremena bila smrtno ozbiljna, a ostalih 50 smrtno dosadna i nepotrebno razvučena. Tim više jer je Oscar za najbolji film pripao Nomadlandu čiju će budućnost biti zanimljivo pratiti jer djeluje kao jedan od onih filmova kojih teško da ćemo se sjećati za desetak godina, jednom kad hype popusti. Ok, možda ćemo se sjećati da je Frances McDormand zavijala kao vučica primivši nagradu. Možda.

Frances McDormand osvojila je i Oscara za najbolju glumicu i to je bilo očekivano i zasluženo jer, realno, Frances je briljantna glumica. I uz sve to, imala je najkraći govor večeri što je predivno.

Što se pak glavnog glumca tiče, tu se dogodilo iznenađenje večeri jer nagradu nije osvojio Chadwick Boseman što su svi predviđali već Anthony Hopkins koji je, složit će se svi, Oscara zaslužio jer njegova izvedba u filmu The Father moćnija je od svega u njegovoj, izvanrednim izvedbama prepunoj karijeri. Hopkins se nije pojavio niti održao govor, ali nakon svih bezrazložno razvučenih monologa, to je bilo pravo osvježenje. Inače, Anthony Hopkins (83) najstariji je glumac koji je osvojio ovu nagradu, a titulu je preuzeo od Henryja Fonde koji je Oscara osvojio sa 76 godina za film On Golden Pond. 

U nastavku pogledajte tko je sve osvojio nagradu Akademije.

Najbolji film

The Father
Judas and the Black Messiah
Mank
Minari
Nomadland
Promising Young Woman
Sound of Metal
The Trial of the Chicago 7

Najbolji redatelji

Thomas Vinterberg – Another Round
David Fincher – Mank
Lee Isaac Chung – Minari
Chloé Zhao – Nomadland
Emerald Fennell – Promising Young Woman

Najbolji glumac

Riz Ahmed – Sound of Metal kao Ruben Stone
Chadwick Boseman (posthumno) – Ma Rainey’s Black Bottom kao Levee Green
Anthony Hopkins – The Father kao Anthony
Gary Oldman – Mank kao Herman J. Mankiewicz
Steven Yeun – Minari kao Jacob Yi

Najbolja glumica

Viola Davis – Ma Rainey’s Black Bottom kao Ma Rainey
Andra Day – The United States vs. Billie Holiday kao Billie Holiday
Vanessa Kirby – Pieces of a Woman kao Martha Weiss
Frances McDormand – Nomadland kao Fern
Carey Mulligan – Promising Young Woman kao Cassandra “Cassie” Thomas

Najbolji sporedni glumac

Sacha Baron Cohen – The Trial of the Chicago 7 kao Abbie Hoffman
Daniel Kaluuya – Judas and the Black Messiah kao Fred Hampton
Leslie Odom Jr. – One Night in Miami… kao Sam Cooke
Paul Raci – Sound of Metal kao Joe
Lakeith Stanfield – Judas and the Black Messiah kao William “Bill” O’Neal

Najbolja sporedna glumica

Maria Bakalova – Borat Subsequent Moviefilm kao Tutar Sagdiyev
Glenn Close – Hillbilly Elegy kao Bonnie “Mamaw” Vance
Olivia Colman – The Father kao Anne
Amanda Seyfried – Mank kao Marion Davies
Youn Yuh-jung – Minari kao Soon-ja

Najbolji izvorni scenarij

Judas and the Black Messiah – Will Berson i Shaka King, Keith Lucas i Kenny Lucas
Minari – Lee Isaac Chung
Promising Young Woman – Emerald Fennell
Sound of Metal – Abraham Marder i Darius Marder, Derek Cianfrance
The Trial of the Chicago 7 – Aaron Sorkin

Najbolji scenarij prema predlošku

Borat Subsequent Moviefilm – Sacha Baron Cohen, Peter Baynham, Jena Friedman, Anthony Hines, Lee Kern, Dan Mazer, Erica Rivinoja i Dan Swimer
The Father – Christopher Hampton i Florian Zeller
Nomadland – Chloé Zhao
One Night in Miami… – Kemp Powers
The White Tiger – Ramin Bahrani

Najbolji animirani

Onward – Dan Scanlon i Kori Rae
Over the Moon – Peilin Chou, Glen Keane i Gennie Rin
A Shaun the Sheep Movie: Farmageddon – Will Becher, Paul Kewley i Richard Phelan
Soul – Pete Docter i Dana Murray
Wolfwalkers – Tomm Moore, Stéphan Roelants, Ross Stewart i Paul Young

Najbolji međunarodni

Another Round (Danska) – Thomas Vinterberg
Better Days (Hong Kong) – Derek Tsang
Collective (Rumunjska) – Alexander Nanau
The Man Who Sold His Skin (Tunis) – Kaouther Ben Hania
Quo Vadis, Aida? (BiH) – Jasmila Žbanić

Najbolji dokumentarni film

Collective – Alexander Nanau i Bianca Oana
Crip Camp – Sara Bolder, Jim LeBrecht i Nicole Newnham
The Mole Agent – Maite Alberdi i Marcela Santibáñez
My Octopus Teacher – Pippa Ehrlich, Craig Foster i James Reed
Time – Garrett Bradley, Lauren Domino i Kellen Quinn

Najbolja filmska glazba

Da 5 Bloods – Terence Blanchard
Mank – Trent Reznor i Atticus Ross
Minari – Emile Mosseri
News of the World – James Newton Howard
Soul – Trent Reznor, Atticus Ross i Jon Batiste

Najbolja pjesma

“Fight for You” (Judas and the Black Messiah) – Glazba: D’Mile and H.E.R.; Tekst: H.E.R. i Tiara Thomas
“Hear My Voice” (The Trial of the Chicago 7) – Glazba: Daniel Pemberton; Tekst: Celeste i Pemberton
“Husavik” (Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga) – Glazba i tekst: Rickard Göransson, Fat Max Gsus i Savan Kotecha
“Io sì (Seen)” (The Life Ahead) – Glazba: Diane Warren; Tekst: Laura Pausini i Warren
“Speak Now” (One Night in Miami…) – Glazba i tekst: Sam Ashworth i Leslie Odom Jr.

Izvor: index.hr

Komentari

komentara