SLUŠATI epidemiološku struku u Švedskoj znači kretati se bez maske u zatvorenim javnim prostorima, slobodno izlaziti u restorane, kafiće i barove tijekom cijele pandemije, redovno održavati nastavu u osnovnim školama, bez prepreka putovati cijelom zemljom, odsjedati u hotelima i kampovima, odlaziti na skijanje ili u teretane i kina.

Zapravo, sve ono što se u ostalim europskim zemljama u posljednjih godinu dana smatralo glavnim oružjima protiv širenja virusa – lockdown, policijski sat, zatvaranje granica, obavezno nošenje maski i slične mjere kojima se drastično mijenja svakodnevica građana – Švedska je smatrala pretjeranim i uglavnom nepotrebnim zadiranjem u ljudska prava i normalan život, a većinu spomenutog sve donedavno švedski zakoni nisu ni dopuštali.

Izlaz iz pandemije skandinavsko je kraljevstvo tražilo ponajprije liberalnim i blagim pristupom u suzbijanju zaraze, pokušavajući što je moguće manje remetiti gospodarske i društvene procese, pazeći pritom da zdravstveni sustav ne dosegne točku pucanja. Možda je švedsku strategiju najbolje opisao Johan Giesecke, 72-godišnji švedski epidemiolog i profesor emeritus stockholmskog Karolinska Instituta, stručnjak koji je svojedobno u Švedskom zavodu za javno zdravstvo zaposlio sadašnjeg ravnatelja Johana Carlsona i glavnog državnog epidemiologa Andersa Tegnella i danas ih naziva “svojim dečkima”.

“Švedska vlada je početkom siječnja odlučila da mjere koje poduzimamo protiv pandemije trebaju biti utemeljene na dokazima. Ako pogledate mjere koje sada poduzimaju različite zemlje, vidjet ćete da imaju vrlo malo temelja u dokazima. Ono što sigurno znamo poznato je već više od 150 godina, a to je da u pandemiji treba prati ruke kako zbog sebe tako i zbog drugih. Ali ostalo, poput zatvaranja granica, zatvaranja škola, socijalnog udaljavanja, uglavnom nema znanstvenu podlogu”, rekao je Giesecke za UnHeard 17. travnja 2020. godine.

Švedska struka tako je zaključila da lockdown nosi više štete nego koristi i da ima vrlo ograničen učinak

Iako je pod pritiskom koronavirusa u jesen prošle godine i Švedska donekle postrožila mjere, strategija se u suštini nije bitno odmakla od ovih programatskih Gieseckeovih riječi. Švedska struka tako je zaključila da lockdown nosi više štete nego koristi i da u zapadnim demokracijama ima vrlo ograničeni učinak. Europa se u ožujku prošle godine našla pred virusnim tsunamijem, a Giesecke i njegovi istomišljenici smatrali su da je val zaraze nezaustavljiv i da će svaku zemlju na kontinentu pogoditi podjednakom snagom bez obzira na poduzete mjere.

Danas, godinu dana kasnije, Švedska ima devetu najveću stopu zaraze u Europi (759 zaraženih na 100.000 stanovnika u posljednjih 14 dana) i šestu najmanju stopu smrtnosti na kontinentu prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (8.33 smrtna slučaja na 100.000 stanovnika u posljednjih 14 dana, odnosno oko osam puta manje nego Hrvatska), odmah iza Islanda, Lihtenštajna, Danske, Norveške i Finske, što je ponajprije zasluga dobro usmjerenog cijepljenja. Švedski je bolnički sustav uz dosta naprezanja i zahvaljujući enormnim materijalnim resursima uspio izdržati dva velika vala zaraze i sada se nalazi usred trećeg, a švedski građani i dalje uživaju vjerojatno najveću slobodu od epidemioloških restrikcija u Europi.

Skupo plaćena bitka za normalan život i zdravlje nacije

Do 8. travnja 2021. godine ukupno je s koronavirusom preminuo 13.621 švedski građanin, a podaci američkog Sveučilišta Johns Hopkins pokazuju da je Švedska prema ukupnoj stopi smrtnosti od početka pandemije na 26. mjestu u svijetu. Trenutno Švedska ima manju ukupnu stopu smrtnosti od covida-19 nego (gledajući prosječno) Sjeverna i Južna Amerika, Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija.  

Međutim, švedski pristup pandemiji nije bajkovita priča, nego u svakom pogledu skupo plaćena bitka za normalan život i zdravlje nacije, koja je ostavila mnoga neodgovorena pitanja. Unatoč tome što su Tegnell i Zavod za javno zdravstvo cijelo vrijeme uživali prilično veliko povjerenje domaće javnosti i što je Švedska imala bolje rezultate od većine europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, mnogi smatraju da smrtnost nije smjela biti višestruko veća nego u svim drugim nordijskim zemljama. 

Tjednima uvjeravali javnost da se pandemija neće dogoditi

Tjednima je švedska struka uvjeravala javnost da se pandemija neće dogoditi. “Ne vjerujem u veće širenje zaraze u Švedskoj”, rekao je glavni švedski epidemiološki operativac Tegnell za Aftonbladet 26. veljače 2020. godine, gotovo mjesec dana nakon što je jedna žena koja se vratila iz Wuhana bila prva švedska pacijentica s koronavirusom. Potom je 8. ožujka izjavio kako vjeruje da će se zaraza zadržati samo u Kini. Tri dana kasnije u jednoj je stockholmskoj bolnici preminuo prvi Šveđanin s koronavirusom. Vrtlog zaraze bio je nezaustavljiv i već do kraja ožujka Švedska je imala gotovo 300 smrtnih slučajeva i gotovo 5000 zaraženih. Na respiratorima je prvih dana travnja bilo više od 400 pacijenata, a Hrvatska je u to vrijeme imala ukupno manje od 1000 zaraženih i samo sedam preminulih od covida-19.

Situacija se nastavila pogoršavati i kroz svibanj kad je Švedska nekim danima imala najveću stopu smrtnosti na svijetu, no dok je Europa ulazila u lockdown, švedske epidemiološke mjere svodile su se na ograničavanje javnih okupljanja na 500 osoba, zabranu posjeta staračkim domovima te niz preporuka bez ikakvog nadzora ili sankcija. I inače osjetljiva i bolestima sklona populacija očekivano je platila najveću cijenu pandemije. Stopa smrtnosti u staračkim domovima bila je iznimno visoka, u širem području Stockholma bila je zaražena čak petina korisnika domova, a smrtnost je u nekim ustanovama dosezala i devet posto.

Neutemeljeni optimizam

Tegnell je nastavio širiti neutemeljeni optimizam i još 6. ožujka za Dagen Nyheter izjavio: “Mislim da je najgore prošlo.” Škole, vrtići, restorani, barovi, noćni klubovi, bazeni, teretane, javni prijevoz, muzeji, sve je i dalje bilo otvoreno i Šveđani su zapravo i dalje živjeli kao da nisu na udaru epidemije. Iako u javnosti nije bilo histerije ni stampeda na prehrambene proizvode u trgovinama, niti su javnozdravstveni dužnosnici proglašavali građane bioteroristima, medije su preplavili izvještaji o nestašici zaštitne opreme, manjku i nekompetentnosti osoblja u staračkim domovima, manjkavostima u higijenskim rutinama te svjedočanstva o starijim građanima čije živote u samo nekoliko dana odnosi koronavirus. U najtežim danima sredinom travnja dnevno je umiralo i po 115 ljudi, a prosječna je dob preminulih u konačnici dosegnula gotovo 84 godine.

“Švedska nije uspjela zaštititi starije građane, nismo se dovoljno potrudili. Trebali smo ranije zabraniti posjete domovima za starije i nemoćne osobe. Osim toga, mnogi zaposleni u domovima dolaze iz drugih zemalja, neki su izbjeglice i azilanti, možda ne govore dobro švedski i možda nisu dobro shvatili epidemiološke upute”, rekao je Giesecke u travnju, potraživši alibi za “svoje dečke” iz Zavoda za javno zdravstvo koji su ipak ostali zatečeni silinom i smrtnošću epidemije.

Katastrofične projekcije nisu se ostvarile

U travnju je švedski primjer počeo intrigirati međunarodne medije i zdravstvene stručnjake. O švedskoj strategiji jedni su pisali kao opasnom eksperimentu na vlastitu stanovništvu, drugi su Švedsku nazivali posljednjom oazom osobnih sloboda u Europi, a treći su širili senzacionalističke priče o “pomoru staraca” i uskraćivanju kisika ili intenzivne skrbi umirućim pacijentima. Niz švedskih znanstvenika i zdravstvenih stručnjaka, zabrinutih zbog visoke smrtnosti i stope infekcije koja nije jenjavala, javno je pozivao da se odmah uvede lockdown i najavljivao katastrofu.

Pojavilo se i nekoliko katastrofičnih projekcija od kojih je posebno upečatljiva ona s početka travnja 2020. u kojoj docentica kliničke epidemiologije s Karolinska Instituta Nele Brusselaers s nekoliko švedskih i belgijskih kolega predviđa da će za nešto više od dva mjeseca, do kraja lipnja, u Švedskoj od covida-19 umrijeti najmanje 52.000, a najviše 183.000 ljudi te da će potreba za krevetima na odjelima intenzivnog liječenja biti 40 puta veća od dostupnih kapaciteta. Začuli su se i javni pozivi za Tegnellovim uhićenjem, koji je ubrzo počeo dobivati čak i prijetnje smrću. No nije odustajao od svoje strategije, a negativnu sliku o Švedskoj koja se širila svijetom objašnjavao je razlikama u statističkim metodama.

“Naše brojke su realističnije”

“Nažalost, imamo mnogo slučajeva u Švedskoj, ali naša je statistika precizna i to je vjerojatno razlog zašto su naše brojke realističnije i što se čini da imamo više slučajeva nego mnoge druge zemlje. Primjerice, neke zemlje među žrtve covida-19 ubrajaju samo osobe preminule u bolnicama”, rekao je Tegnell u travnju prošle godine za švedsku nacionalnu televiziju.

Međutim, neke su kritike ipak bile utemeljene, u manjoj mjeri prema Tegnellu, a u većoj prema sustavu skrbi o starijima općenito. Inspekcija za zdravstvo i socijalnu skrb (IVO) ustanovila je u jesen 2020. da je u 91 od 1700 švedskih staračkih domova, u kojima je zabilježeno 60 posto svih smrtnih slučajeva u zemlji, došlo do ozbiljnih propusta u liječenju korisnika usluga. Pokazalo se, naime, da nešto manje od 300 osoba (od ukupno 82.000 u švedskim staračkim domovima) u dobi od 85 do 95 godina nije imalo nikakav kontakt s liječnikom tijekom zaraze koronavirusom.

Tegnell koketirao s kolektivnim imunitetom pa kasnije to negirao

I dok je hrvatski premijer Andrej Plenković 26. svibnja proglašavao pobjedu svoje vlade nad koronavirusom, dok su Slovenija i Crna Gora oglašavale kraj pandemije, Švedska se i dalje nosila s visokom smrtnošću. Tek u lipnju je dnevni broj smrtnih slučajeva s koronavirusom pao ispod 40. Službena Tegnellova korespondencija iz prvog pandemijskog proljeća pokazuje da se tada još zanosio kolektivnim imunitetom, vjerujući da zaraženih zapravo ima mnogo više nego što pokazuju testovi te da će se infekcija ubrzo povući. Međutim, kad ga je razvoj zaraze demantirao, negirao je koketiranje s kolektivnim imunitetom.

“Naša taktika nije bila postizanje kolektivnog imuniteta, nego ublažavanje širenja infekcije kako bi zdravstveni sustav mogao funkcionirati. No ova dva cilja nisu kontradiktorna. Ako se do jeseni zarazi 60 posto Šveđana, imat ćemo bitno manju stopu zaraze nego zemlje koje su se potpuno zatvorile”, izjavio je glavni švedski epidemiolog za Svenska Dagbladet u proljeće prošle godine.

Unatoč izostanku strožih mjera, Švedska na ljeto dočekala povlačenje zaraze, no koronavirus nije nestao

Unatoč izostanku strožih mjera i potpuno otvorenim granicama, Švedska je sredinom srpnja napokon dočekala povlačenje zaraze. Činilo se da je pandemija završila jer nekog posebnog razloga za drastično poboljšanje situacije, osim osporavane sezonalnosti bolesti, nije bilo. Osnovne škole nisu prekidale redovnu nastavu, a sve ostale mjere poput rada od kuće, ograničavanja javnih okupljanja, online nastave na fakultetima i u gimnazijama i zabrane posjeta staračkim domovima bile su snazi već mjesecima. Građani su uglavnom poštivali preporuku da drže distancu i ne putuju u inozemstvo, a za maske je Tegnell i dalje govorio kako u većini situacija nema dokaza da pomažu.  

No koronavirus nije nestao, nego se potkraj listopada vratio smrtonosniji nego ikad. Švedska je i dalje bila crna ovca europske epidemiologije, pozivi da se prestane s “eksperimentalnim pristupom” dolazili su sa svih strana, pa i iz Svjetske zdravstvene organizacije. Zanimljivo je da mnogim Europljanima švedska strategija nije bila nimalo mrska. Tijekom ljeta su se na Øresundskom mostu između Danske i Švedske stvarale kolone vozila kojima su danski građani dolazili u šoping, u restorane, na izlete, kod frizera i na sve one aktivnosti koje su u njihovoj domovini bile zaustavljene zbog lockdowna. Vlasnici stockholmskih noćnih klubova i barova trljali su ruke jer je šankove i plesne podije punila dobrostojeća europska mladež koja je u potrazi za nesmetanom zabavom i opuštanjem avionima dolazila u švedsku prijestolnicu.

Teška jesen

Međutim, pred vratima je bila teška pandemijska jesen. Još 15. listopada, kad je bilo jasno da u kontinentalnoj Europi zaraza ponovno uzima zamah, Tegnell je govorio da drugog vala u Švedskoj nema te da povećani broj zaraženih može biti posljedica sveobuhvatnijeg testiranja. Zapravo je Švedska samo kasnila nekoliko tjedana za ostalim zemljama. Već prvih dana studenoga dnevno je bilo i po 4000 novozaraženih i 40 preminulih od covida-19.

Iako je tada već bilo jasno da se Švedska uklapa u europski prosjek kad je riječ o koronastatistici, švedska vlada odlučila je preuzeti uzde u borbi protiv pandemije i donekle odstupiti od načela da javnozdravstveni stručnjaci vode glavnu riječ. Anders Tegnell gurnut je u stranu i građanima se sve češće počeo obraćati socijaldemokratski premijer Stefan Löfven, kojem su još u proljeće opozicijski čelnici spočitavali da se izgubio u pandemiji i da izbjegava odgovornost.

“Vlada uvijek vodi zemlju, pa tako i u ovoj pandemiji, a ja vodim vladu. Cijelo vrijeme pokušavali smo suzbiti infekciju koliko god je moguće i pomoći zdravstvenom sustavu da se nosi sa sve većim brojem pacijenata. Istodobno moramo priznati da u jednom dijelu skrb o starijima nije funkcionirala kako treba, preminulo je previše naših starijih sugrađana. Uspjeli smo osnažiti bolnički sustav i u kratkom roku udvostručiti broj kreveta na odjelima intenzivne njege, ali u jednom dijelu socijalne skrbi nismo bili uspješni”, rekao je Löfven za Aftonbladet, priznajući određene pogreške, ali ne i promašenu strategiju.

Prve strože mjere

Kako je rasla smrtnost tako su Löfvenovi ministri krajem listopada donosili i prve strože mjere, koje bitno zadiru u svakodnevicu građana: zatvorena je većina muzeja, kazališta, javnih bazena i sličnih ustanova, zaustavljen amaterski sport, zabranjena su sva javna okupljanja više od osam ljudi, u bolnicama uvedeno obavezno trostruko testiranje svih pacijenata bez obzira na razlog hospitalizacije, ograničeno je radno vrijeme i broj gostiju u uslužnim djelatnostima, kao i broj kupaca u trgovinama. Međutim, teretane, hoteli, restorani i barovi ostali su otvoreni, a prilikom primjene mjera apeliralo se na savjest, uglavnom upozoravalo i vrlo rijetko naplaćivalo kazne.     

Vlada je od parlamenta dobila zakonske ovlasti uvesti pravi lockdown kakav je ostatak Europe iskusio još u ožujku. Iako je 28. prosinca Švedska imala rekordan 121 smrtni slučaj s koronavirusom, a nekoliko dana ranije i rekordnih 11.376 novozaraženih, Löfven zasad nije posegnuo za lockdownom.

Pandemije se na kraju dotaknuo i sam švedski kralj Carl XVI Gustaf, koji inače rijetko komentira svakodnevne događaje, rekavši sljedeće na pitanje što ga najviše frustrira: “Mislim da nismo uspjeli, velik je broj umrlih, to je strašno.” Većina inozemnih medija shvatila je kraljeve izjave kao potvrdu da je Švedska krenula pogrešnim putem u pandemiji. Što o tome govore brojke?

Završni račun o umrlima u 2020. godini

Švedski statistički zavod objavio je u veljači da je tijekom 2020. godine ukupno preminulo 98.124 švedskih građana, odnosno 7162 više od prosjeka 2015. do 2019. godine. Međutim, s koronavirusom su prošle godine preminule 9302 osobe, što grubo statistički gledano znači da mnogi zaraženi ionako ne bi preživjeli godinu ili da neki zaraženi nisu umrli zbog koronavirusa.

Švedski Zavod za javno zdravstvo drži se prilično široke definicije smrti od covida-19, računajući u tu kategoriju sve preminule koji su u prethodnih 30 dana bili pozitivni na koronavirus i ti se podaci svakodnevno objavljuju. No Nacionalna uprava za zdravstvo i socijalnu skrb vodi vlastitu evidenciju na temelju uzroka smrti koje određuje nadležni liječnik. Prema tim podacima, broj smrtnih slučajeva kojima je glavni uzrok bio covid-19 bio je oko 15 posto manji nego u evidenciji Zavoda za javno zdravstvo.

Pokazalo se da je švedski višak smrtnosti od 7.7 posto tek na 22. mjestu među 30 europskih zemalja

Novu perspektivu na podatke o broju smrtnih slučajeva zbog covida-19 u Švedskoj bacilo je izvješće Europske unije o višku smrtnosti tijekom prošle godine. Pokazalo se da je švedski višak smrtnosti od 7.7 posto tek na 22. mjestu među 30 europskih zemalja za koje postoje podaci. S druge strane, Danska (1.5%), Finska (1%) i Norveška (bez viška smrtnosti) prošle su bitno bolje od Švedske. “Mislim da će ljudi sada dobro razmisliti o tome koliko smisla ima potpuni lockdown”, komentirao je Tegnell slavodobitno podatke o višku smrtnosti.

Otprilike u isto vrijeme pojavio se još jedan podatak koji ukazuje da se švedska strategija teško može označiti neuspješnom. Jedna od mantri Tegnellovih kritičara bila je da su Šveđani “ostavili starce da umru, a nisu spasili gospodarstvo”, no podaci Europske komisije pokazali su da su samo Irska (+3%) i Litva (-0.9%) prošle bolje od Švedske (-2.8%) u smislu godišnje promjene BDP-a. Hrvatski BDP pao je 8.4%, njemački 5%, a prosjek Europske unije je -6.3%.

Nakon relativnog zatišja u siječnju Švedska je već puna dva mjeseca pod snažnim udarom trećeg vala zaraze. Broj pacijenata s covidom-19 u bolnicama i na respiratorima u stalnom je porastu iako je još daleko od rekordnih razina iz prošle godine (3000 pacijenata u bolnicama i 550 na intenzivnoj skrbi). Zbog novog naleta, koji je u nekim pokrajinama izazvao i dosad najteže stanje u pandemiji, Zavod za javno zdravstvo napokon je popustio i početkom godine preporučio nošenje maski za vrijeme gužvi u javnom prijevozu.

Šveđani nisu prihvatili maske, Tegnell poticao boravak na otvorenom

No višemjesečna sumnja u svrhovitost maski u Tegnellovim izjavama ostavila je traga u javnosti i Šveđani velikom većinom nisu prihvatili maske. Ankete i studije pokazuju da samo 30 posto putnika u stockholmskom javnom prijevozu slijedi preporuke o pokrivanju usta i nosa, a radi se o istim onim građanima koji su spremno prihvatili distancu, higijenu ruku i ostale mjere. Zanimljivo je i da su maske u većini osnovnih škola izričito zabranjene, kao i da su njihovi učitelji u iznadprosječnom, ali ne i posebno visokom riziku od zaraze.

Početkom veljače, dok je Švedska svakog dana na oko 10.3 milijuna stanovnika imala oko 4000 novozaraženih, javnost se bavila pitanjem treba li poći na skijanje, kako to stotine tisuća Šveđana tradicionalno čine u ovo doba godine, ili je usred pandemije mudrije ostati kod kuće. Tegnell je odbio pozvati građane da ne putuju u planine i švedska skijališta bila su rasprodana.

“Vjerujem da je moguće putovati za vrijeme zimskih praznika na siguran način. Mislim da odgovornim ponašanjem možemo smanjiti rizik na minimum i da nikad nećemo moći postići nulti rizik. Za opću dobrobit bolje je boraviti što više na otvorenom nego u kućama. Je li bolje da se građani Stockholma za vrijeme praznika okupljaju u šoping-centrima ili da krenu u planine i drže se podalje jedni od drugih?” poentirao je Tegnell.

Smatra se da je glavni uzrok snažnog povećanja zaraze u trećem valu u Švedskoj britanski soj

Smatra se da je glavni uzrok snažnog povećanja zaraze u trećem valu širenje britanskog soja koronavirusa koji trenutno uzrokuje više od 90 posto svih zaraza u Švedskoj. Međutim, krajem prosinca počelo je cijepljenje i dosad je 568.944 Šveđana dobilo dvije doze, a 768.884 jednu dozu cjepiva. Prioritet je bila populacijska skupina s najvećom stopom smrtnosti – stariji od 80 godina koji žive u staračkim domovima – potom osoblje koje brine o njima te zdravstveni djelatnici u izravnom kontaktu sa zaraženima. U međuvremenu je počelo cijepljenje svih starijih od 65 godina, kojima se i dalje daje AstraZenecino cjepivo pa javnozdravstveni čelnici vjeruju da će svim odraslim Šveđanima biti ponuđeno cijepljenje do kraja srpnja. Ankete pokazuju da će velika većina građana prihvatiti taj poziv jer je samo pet posto Šveđana izričito izjavilo da se ne namjerava cijepiti.

Očito je da se kampanji cijepljenja može pripisati i kontradiktorna činjenica da od kraja siječnja broj zaraženih raste, a smrtnost pada. Trenutno Švedska tjedno ima oko 100 smrtnih slučajeva s koronavirusom, a toliko ih je krajem prosinca bilo u jednom danu. Premijer Löfven još od jeseni tvrdi da se neće libiti uvođenja barem parcijalnog lockdowna bude li se stanje pogoršavalo i to bi se vjerojatno i dogodilo da je kampanja cijepljenja kasnila još samo koji mjesec. Budući da Švedska u novi tjedan ulazi s još 1.3 milijuna doza cjepiva spremnih za primjenu, sve ukazuje da će u svibnju napokon biti ublažene i sadašnje ne posebno stroge mjere, da će se i gimnazijalci i studenti vratiti na nastavu (što im je vlada omogućila još 1. travnja, ali je konačnu odluku prepustila lokalnim vlastima), da će biti otvoreni bazeni, dvorane, stadioni i zabavni parkovi, a covid-putovnice omogućiti putovanja u inozemstvo.

Pitanje je li Švedska u pravu ili u krivu možda nikad neće biti odgovoreno, ali Švedska je prošla lošije od susjeda i ostatka Europe što se tiče javnog zdravstva

Oko odgovora na pitanje jesu li Šveđani pogriješili u pandemijskoj strategiji ili postupili razboritije od većine europskih zemalja vjerojatno nikad neće biti suglasja i u konačnici će se sve svoditi na generalni stav o tome jesu li lockdown i stroge restrikcije kao glavno europsko oružje protiv koronavirusa svrsishodne ili prednost pred njima treba dati što je moguće normalnijem životu u vremenu pandemije. Ostaje činjenica da je Švedska u pandemiji što se tiče javnog zdravstva prošla bitno lošije od nordijskih susjeda i bitno bolje od ostatka Europe.

“Ljudi koji bi inače umrli za nekoliko mjeseci umiru danas i naravno da to nije dobro, ali učinci lockdowna imat će još strašnije dugoročne posljedice koje još nismo ni počeli sagledavati. Vrlo mali postotak ljudi ozbiljno obolijeva, još manji umire, a glavnina pandemije događa se tamo gdje je ne vidimo, kod ljudi sa zanemarivim simptomima koji nikad neće zatražiti liječničku pomoć. Virus se neće zaustaviti dok se ne nađe u slijepoj ulici, odnosno dok ne postignemo kolektivni imunitet, prebolijevanjem ili cijepljenjem ili s oboje”, hladno je Giesecke sažeo švedsku strategiju.

Izvor: index.hr

Komentari

komentara