Budući da bi njihovo djetinjstvo moglo uključivati određeni stupanj kompromisa, srednja djeca sklona su ugađanju drugima i pokušajima održavanja mira u sredini u kojoj borave

Psihoterapeut Alfred Adler je 60-ih godina osmislio teoriju koju je nazvao ‘Adlerov pregled osobina po redoslijedu rođenja’ kojom je obuhvatio djecu iz brojnijih obitelji – najmlađu, najstariju, srednju, ali i mališane koji su odrastali sami te blizance. 

Ovako ukratko izgleda njegova teorija:

Prvorođena djeca

Za njih se obično misli kako su ‘odgovorna, uspješna, pouzdana, oprezna, liderskih sklonosti i rješavači problema’. Oni od roditelja dobivaju najviše pažnje, ali roditelji često imaju velika očekivanja od njih. Od njih se očekuje da budu primjer, a to često shvaćaju ozbiljno i obavljaju odgovorno.

Srednja djeca

Smatra se da će takva djeca vjerojatnije ‘imati sindrom poput kompleksa inferiornosti jer im nedostaje pažnje – nisu najstarija ili najmlađa’. To ne samo da može utjecati na njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, već prema Adlerovoj teoriji, zna rezultirati problemima kad se trebaju zauzeti za sebe ili pronaći svrhu u životu.

Najmlađa djeca

Prema Adlerovoj teoriji, najmlađe dijete može ispoljavati osobine koje odražavaju njihov status ‘bebe’ – razmaženost, sebičnost, usredotočenost na sebe, stalnu želju za pažnjom…

24sata

‘Sindrom srednjeg djeteta’

Bilo je još mnoštvo istraživanja na ovu temu od 60-ih godina do danas, a neki istraživači su se koncentrirali na proučavanje mališana rođenih u obitelji kao srednje dijete i kako je to utjecalo na njih.

Prema knjizi ‘Sindrom srednje generacije’, ako u obitelji postoji samo troje djece, srednje u tom slučaju bude nekako izostavljeno, a što su mališani bliži godinama, to su roditelji često ulagali manje energije i vremena u to srednje dijete.

Postoje i neka istraživanja koja sugeriraju da redoslijed rođenja može utjecati na osobnost i mentalno zdravlje. Primjerice, u jednom istraživanju objavljenom 1988. godine u časopisu ‘Journal of Genetic Psychology’, u kojemu su proučavali, 404 djece, otkriveno je da su prvorođena djeca rjeđe patila od depresije i anksioznosti nego srednja i mlađa djeca. Također, pokazivala su veću razinu samopoštovanja.

Ipak, iako ‘sindrom srednjeg djeteta’ vjerojatno neće uskoro postati vjerodostojna medicinska dijagnoza, činjenica je da postoje neke stvari koje ih razlikuju od starijih i mlađih braće i sestara. Postoje i pozitivne stvari u svemu tome.

1. Oni su mirotvorci i žele ugoditi

Budući da bi njihovo djetinjstvo moglo uključivati određeni stupanj kompromisa, srednja djeca sklona su ugađanju drugima i pokušajima održavanja mira u sredini u kojoj borave. Spremni su pregovarati. Naime, srednja djeca moraju naučiti biti mlađi brat ili sestra najstarijem djetetu te stariji brat ili sestra najmlađem djetetu.

2. Natjecateljskog su duha

Nije lako biti u društvu starijih braće i sestara pa srednja djeca znaju prema njima biti natjecateljski nastrojena. To može biti dobivanje boljih ocjena, postizanje boljih sportskih rezultata ili jednostavno učenje na pogreškama starijih. Oni često u sebi imaju neku potrebu stalno dokazivati da su bolji od starije braće ili sestara. 

3. Pokušavaju se uklopiti

Oni često ulažu više truda kako bi se uklopili jer imaju dojam kao da im nedostaje jasna uloga u obiteljskoj zajednici. Takav način razmišljanja znaju ispoljavati izvan doma – u školi, među prijateljima… Također, srednja djeca znaju pokušati pronaći identitet negdje drugdje ako to ne mogu postići kod kuće. 

4. Neovisni su i usredotočeni su na prijateljstva

Srednja djeca se mogu osjećati kao ‘svoja’, odnosno rano iskazivati neovisnost. Sklona su se fokusirati više na prijatelje nego na ostalu braću i sestre.

24sata

5. Pokušavaju privući pažnju

Kad se srednje dijete osjeća zanemareno ili ignorirano, postoji velika šansa da će na ovaj ili onaj način pokušati skrenuti pažnju na sebe. Na primjer, može napraviti nered oko sebe iz naizgled ‘čistog mira’ ili u adolescenciji postati buntovan i namjerno izazivati bijes kod svojih roditelja. 

Srednja djeca u odrasloj dobi

Iako se često zna osjećati zanemareno, srednje dijete kroz odrastanje uči dobre lekcije za život. Stariji brat ili sestra mu zna davati dobre primjere dok je u isto vrijeme vođa onom mlađem.

– Taj položaj u obitelji ima i svojih prednosti u odrasloj dobi. Srednja djeca mogu postati sjajni kolege i timski igrači, jer obično znaju kako sačuvati mir. Također, i onaj osjećaj neovisnosti tijekom djetinjstva im može poslužiti kasnije u životu – kaže Paulette Sherman, psihologinja i autorica knjige ‘Dating From the Inside Out’.

– Jedan od najboljih načina da iskoristite ‘sindrom srednjeg djeteta’ u svoju korist je oslanjanje na ono što ste dobili od tog statusa tijekom odrastanja. Srednja djeca često trebaju prepoznavati tuđe potrebe i biti strpljiva. Sve su to vještine koje vam mogu biti od koristi kasnije u životu – dodala je. 

Ima i savjet za roditelje koji imaju srednje dijete u obitelji.

– Pronađite vremena i posvetite se ponekad nasamo samo njemu. Pohvalite njegova postignuća – savjetovala je, a prenosi mindbodygreen.com.

Izvor: 24sata.hr

Komentari

komentara