Omiljeno pecivo svih generacija prava je poslastica koja se može spremiti na mnogo načina u zavisnosti od umješnosti i kreativnosti pekara ili poslastičara.

Za kroasan su se, od njegovog nastanka do danas, koristile najbolje i najkvalitetnije namirnice, kako bi dobio savršen ukus, izgled i miris. Tekstura tijesta, kvalitet brašna, jaja, maslac, šećer, punjenje… Sve ovo ga čini posebnim i neodoljivim.

Francuzi imaju posebnu kulturu konzumiranja kroasana. Me]utim, važno je napomenuti da kroasan nije izum francuskih pekara, niti mu je zemlja porijekla Francuska. Da se kroasan ušunjao na mala vrata u francusku kulturu, to je svakako neosporno, ali njegov nastanak ima sasvim drugačiju istoriju.

Sama riječ kroasan jeste francuskog porijekla i u prevodu znači polumjesec. Ovo mekano i ukusno pecivo pravi se od posebne vrste tijesta. Nekada su se pravili uglavnom prazni, međutim od trenutka kada kroasan postaje nacionalni francuski proizvod, početkom 20. vijeka, tačnije 1920. godine, pa do danas, doživio je i preživio mnoge promjene – u osnovi je i dalje tradicionalno tijesto, ali su ukusi i punjenja različiti. Puni se čokoladom, mermeladom, vanilijom, orasima, makom, suvim voćem, aromatičnim travama, sirom, mesom…

ISTORIJA KROASANA

Kada se Austrija našla pod udarom turske vojske, početkom 17. vijeka, autrijski kralj zatražio je pomoć Francuske u ljudstvu i naoružanju kako bi odbili napad Turaka. Kao tradicionalni saveznik, Francuska je pristala na takvu vrstu pomoći, vidjevši da i oni mogu biti napadnuti ukoliko Osmanlije nastave dalji prodor prema zapadnoj Evropi. Međutim, u posljednjem trenutku Francuzi su se predomislili i ostavili Austriju da sama ratuje. Austrijanci su uspjeli sami da odbiju napade Turaka i tako značajno oslabe tursku moć i dalji prodor ka zapadu Starog kontinenta. Kao rezultat te pobjede nastaje kroasan.

Moglo bi se reći da su u stvari pekari dobili rat protiv Turaka. Kako pekari ustaju prvi, jer im je potrebno vrijeme da ispeku hljeb, i ovoga puta su poranili i vidjeli da se turska vojska približava Beču. Alarmirali su grad na vrijeme i zahvaljujući njima vojska je uspjela da dočeka Turke spremna. Poslije pobjede, u znak revolta, austrijski pekari napravili su pecivo u obliku polumjeseca i dali mu francusko ime kroasan – polumjesec. Par stotina godina kasnije Francuzi ga plasiraju kao naciolani proizvod, koji dostiže svjetsku slavu.

Kroasan napušta prostore Austrije zahvaljujući Mariji Antoaneti, austrijskoj princezi i francuskoj kraljici, koja ih je obožavala i recept prenijela na svoj dvor, a kasnije se širi na cijelu zemlju. Neki istoričari negiraju da je kroasan iz Austrije u Francusku donijela Marija Antoaneta, već austrijski oficir Zang August, koji je otvorio pekaru u Francuskoj i tamo počeo da peče kroasane.

KROASAN I MARIJA ANTOANETA

Opšteprihvaćena verzija govori da je Marija Antoaneta, ugarska princeza koja je bila udata za francuskog kralja Luja XVI, iz nostalgija za domovinom naredila dvorskom pekaru da po tradicionalnom receptu svakodnevno pravi kroasane kako bi upotpunila prazninu za domom. S obzirom na to da su kroasani bili ukusni, ovaj recept se proširio po cijeloj Francuskoj te postao obavezan na policama svake pekare.

Kroasan je pecivo inata, razočaranja, pecivo nostalgije, ali i pecivo ljubavi, francuskog šarma i prestiža.

U početku je bio rezervisan samo za bogate slojeve društva koji su mogli da priušte konzumiranje peciva. Kasnije je razvojem francuskog društva kroasan postao dostupan širokim narodnim masama. Danas je nezaobilazan zalogaj, kako domaćeg stanovništa, tako i turista sa svih strana svijeta.

Izvor: nezavisne

Komentari

komentara