Danas, u dobi od 107 godina, sjedeći za jednim od četiri klavira u svojem pariškom stanu još uvijek uživa svirajući Schumanna, Debussyja i Chopina te se sprema izdati šesti album.

“Muzika je moja hrana, hrana za duh i srce”, kaže novinaru Reutersa ta sitna i vitalna žena, koja je rođena 1914. u porodici iz srednje klase. Stroga je majka školovala kod kuće, a otac je bio vlasnik tvornice gnojiva.

Školovanje je nastavila na pariškome konzervatoriju ‘Ecole Normale de Musique’ smještenom u 16. arondismanu, a zatim je započela dugu karijeru korepetitorice u brojnim pariškim muzičkim školama. Maze kaže da su za gipkost njezinih ruku i prstiju zaslužni joga i svakodnevno vježbanje.

“Prestanem li svirati, morat ću nečim ispuniti maštu, ali meni treba nešto opipljivo. Vi možda ne možete bez slatkiša, a ja ne mogu bez tipki klavira, moji ih prsti moraju osjetiti”, kaže Mazekoja će uskoro izdati šesti album.

On je već snimljen i trebao je biti objavljen još u travnju, ali  pandemija je sve poremetila i odgodila. Riječ je i djelima Claudea Debussyja i Erika Satieja. Njen sin jedinac Fabrice Maze, rođen 1949., kaže da je njegova majka nadahnuće za brojne ljude, osobito u vrijeme pandemije covida-19.

“Njezina ljubav prema glazbi i drugima podiže moral. Ona je i u 107-oj godini života vitalna, u dobroj je formi i neprestano svira. Na taj način nam poručuje da za ono što radite morate imati strasti, a istodobno morate voditi račun o sebi. Njena ljubav prema životu i smisao za humor ljudima mame osmijehe na lica”, kaže Fabrice. 

Izvor: (N1)

Komentari

komentara