Istraga libanonskog filmaša Firasa Hatouma povukla je veze između Savara i trojice ljudi koji su bili ključni za jačanje Assada

Tvrtka koja je isporučila ogromne zalihe amonijevog nitrata do luke Bejrut, gdje je lani u kolovozu došlo do razorne eksplozije, povezana je s trojicom utjecajnih poslovnih ljudi koji su, pak, povezani sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, utvrdila je nova istraga, piše Guardian.

Otkrića o Savaro Limitedu – londonskoj tvrtci koja je kasnije odjavljena – pojačala su sumnje da je Bejrut bio pravo odredište tereta, a ne Mozambik što se dosad smatralo krajnjom destinacijom.

Sada je prvi put predstavljena mogućnost da je detonacija 2.750 tona nitrata u Bejrutu mogla biti posljedica pokušaja sirijskih dužnosnika da nabave nitrate za upotrebu u oružju.

Istraga libanonskog filmaša Firasa Hatouma, koja se emitirala ovog tjedna na lokalnoj televizijskoj mreži Al-Jadeed, povukla je veze između Savara i trojice ljudi koji su bili ključni za jačanje Assada od najranijih mjeseci sirijskog rata.

George HaswaniMudalal Khuri i njegov brat Imad su rusko-sirijski državljani koje su Sjedinjene države sankcionirale zbog potpore ratnim naporima sirijskog vođe. Tvrtke povezane s Haswanijem i Imadom Khurijem dijelile su londonsku adresu sa Savarom, koji je nitrat kupio 2013. Službeno odredište tereta bio je Mozambik, ali je preusmjeren i istovaren u Bejrutu, gdje je bio nesigurno uskladišten sve do katastrofalne eksplozije.

Američko ministarstvo financija optužilo je Mudalala Khurija za pokušaj nabave amonijevog nitrata nekoliko mjeseci prije nego što se ruski teretnjak Rhosus usidrio u libanonsku prijestolnicu. Promjena rute broda, njegovo netransparentno vlasništvo i misteriozno podrijetlo dobavljača tereta potaknuli su sumnju da je Bejrut od samog početka bio krajnje odredište sofisticirane krijumčarske operacije.

Adresa Savara – 10 Great Russell Street, London WC1B 3BQ – bila je i registrirana adresa tvrtke Hesco Engineering and Construction, kojoj je ravnao Haswani, poduzetnik sklon Assadu, kojeg su Sjedinjene države 2015. također sankcionirale zbog navodne kupnje nafte od terorističke skupine Islamska država (Isis) u ime sirijske vlade.

Prema dokumentima koje je dostavio Hatoum, još jedna Savarova londonska adresa povezana je s drugom tvrtkom vezanom za još jednu Haswanijevu tvrtku koja sada ne postoji, IK Petroleum, a koju je do 2016. vodio Imad Khruri.

Očigledne veze ukazuju na Bejrut, gdje vladajuća klasa budno motri istragu o eksploziji koja se vodi pred tamošnjim sudom. Prelazni premijer Hassan Diab, trojica bivših ministara i više od 30 nižih dužnosnika do sada su optuženi u vezi s katastrofom, koja je usmrtila više od 200 ljudi i opustošila gradsko predgrađe s lukom.

Povezanost između eksplozije i sirijskog režima i Rusije, koja je snažno podržavala Assada na bojnom polju, u nekim je krajevima izazvala priličan bijes. ‘Naravno da je nitrat namijenjen Assadu’, rekao je Raad Ayoubi, posrednik u osiguranju. ‘Ipak, treba postaviti još jedno pitanje: kako je došao od Bejruta do Bashara?’

Drugi čovjek države, Hatem Mansour, te navode odbacuje. ‘Koga briga tko nas je dignuo u zrak? Samo im recite da nas drže daleko od ovog prokletstva korone i mi ćemo im oprostiti.’

Sve je veća zabrinutost da bi bilo koju lokalnu istragu omele domaći centri moći, koje su sudjelovali u operacijama luke Bejrut i smanjenju njezinih prihoda. Luka u Bejrutu već je dugo mikrokozmos libanonskog političkog sustava, koji upravlja ministarstvima kao feudima, odobravajući im ogromne prihode iz državne blagajne i raspoređujući ih na čelnike koji su zadržali vlast nakon građanskog rata u zemlji.

Ono što dodatno komplicira bilo koju lokalnu istragu je međunarodna je dimenzija putovanja tereta, kao i tajanstven svijet globalnog brodarstva, zbunjujući niz kompanija koje se koriste putem i svjedoci koji će vjerojatno ostati nedostižni bez globalnog napora da im se uđe u trag.

Interpol je ovaj tjedan objavio imena tri osobe za koje se smatra da su relevantne za istragu: ruski državljanin Igor Grečuškin, za kojeg se vjeruje da je vlasnik MV Rhosusa; drugi Rus, Borys Prokoshew, koji je u to vrijeme bio kapetan broda; i Jorge Moreira, Portugalac. Navodno je amonijev nitrat dobavljao iz gruzijske tvornice Rustavi Azot. Pitanje zašto je korištena tvrtka za posredovanje u dogovoru s mozambičkom tvrtkom Fabrica de Explosivos de Mocambique, presudno je za istragu. Ta tvrtka je povezana s prvom obitelji u zemlji.

‘Sumnjam da Libanon može riješiti istragu iz mnogih razloga, s obzirom na način na koji su se stvari rješavale prethodnih mjeseci’, rekao je Hatoum. ‘A ne vjerujem niti u jednu inozemnu ili međunarodnu istragu, jer smo u prošlosti imali mnogo loših iskustava, a i politika uvijek stoji na putu.’

Prošli tjedan libanski posrednik za električnu energiju Walid Jumblatt je rekao: ‘Pozivam na nastavak istrage kako bi se otkrila svrha nitrata. Važno je utvrditi može li to biti namijenjeno sirijskom režimu. Istraga se mora nastaviti.’

Izvor: jutarnji

Komentari

komentara