Nakon razornog potresa koji je uzeo ljudske živote i uništio domove ljudima u Petrinji, Sisku, Glini, okolnim selima… mnogi su ljudi sjeli u automobile, kombije, kamione, napunili ih pomoći i uputili se prema ljudima koji su ostali bez svega.

Među tim ljudima bio je i Dino Škare, poznatiji kao Dino Tremens, koji je o svemu napisao poduži status na Facebooku iz kojeg svi možemo izvući važne pouke. U nastavku ga prenosimo u cijelosti:

Uh, napokon sam stigao doma. Sada ću pogledati sve poruke i pozive i truditi se odgovoriti svima.

Vozili smo pomoć u Sisak, Petrinju, Glinu i nekoliko sela. Koliko ljudi žele pomoći, to je stvarno dirljivo. Stanemo s kombijem u selu, ljudima pakiram u kutije što biraju…

Gospođo, evo vam litra ulja, par kila brašna, evo vam konzervi tune, povrća, kiseli krastavci, paštete, toaletni papir, evo vam vode, nosite koliko možete, mlijeka, kruha… Hoćete kekse?

Oni najsiromašniji, njima je najviše neugodno bilo doći. Praktički sam im nasilu natrpao kutije da uzmu doma jer što god ih pitam “ma ne treba”… Pa jedna gospođa pitala je l’ mi to prodajemo?!? Ako itko prodaje tim ljudima vodu i hranu iz kombija, jeb… Ma bolje da ne kažem što mislim. Ali iskreno sumnjam da itko prodaje. Nema takvih ljudi.

Svi ljudi koje smo mi vidjeli, svi su čista pozitiva! Stane tip s malim autom, splitske registracije, dere se kroz prozor : ‘Alo, je li triba šta?’ Ma ne triba, prika, imamo pun kombi.

Pa na radiju kažu da su mnogi gradovi odustali od novogodišnjeg vatrometa. Uplatili po parsto tisuća kuna za unesrećena područja. Najveću donaciju dao je grad Samobor – 500.000 kuna, zbog čega sam stvarno osjetio ponos. Bravo! Pod Samobor i ja spadam.
Pa gledaš sve te ljude, sve te kombije, bagere, alpiniste, vatrogasce, novinare…

Svi nekamo idu, svi žele pomoći, ali ne možemo znati sve gdje i kada doći. Trudimo se. Idemo u svako selo gdje možemo. Čak su mi javili da su s kombijem robe došli u područje gdje su se osjećali prevareno jer nigdje nikakve porušene kuće, struja radi, iz dimnjaka ide dim, a oni iskrcavaju u nekakvu građevinu… No dobro, njima na dušu.

Na kraju dana smo pitali zadnjeg čovjeka kojemu smo ostavili donaciju smijemo li mu kod bunara pojesti malo kruha i paštete, nismo cijeli dan ništa jeli. Ma kakvi, kaže on. Ne može. Ode u kuću i donese domaćih proizvoda, kaže: ‘Ovo smijete jesti, a ne paštete.’ Još su i novinari bili s nama pa su izvadili craft pive, susjed donio rakiju…

Gledaš odrasle ljude koji su ganuti, pričaju sa suzama u očima koliko im znači što svi pomažu sa svih strana. Svi se grle, vole. Naravno da nisam pio alkohol, samo pijem svoju mineralnu cijeli dan, koju sam si sam kupio. Odgovoran vozač.

Pa čujem na radiju da su građani udruzi Solidarna donirali već 3,5 milijuna kuna za pomoć. Pa čujem vijest da su javili iz transfuzijske klinike da više ne mogu primati krv, mole da ne dolaze donori jer su popunili sve zalihe. Pa čuješ vijest da su mnoge strane zemlje darovale svašta. Pa čuješ vijest da je Srbija darovala milijun eura!!! Ej, milijun eura od Srba, koji nisu bogati.

Pa fakat počneš vjerovati da ovaj svijet ima smisla!

Ali opet, rastužuje me to da smo takvi ljudi samo kad udari neka najgora nevolja!

Ljudi moji! Pa kakva smo mi to vrsta? Gdje bismo bili da stalno toliko bodrimo i pomažemo jedni druge? Koliko bismo problema riješili da možemo uvijek biti ljudi, da budeš čovjek, u punom smislu riječi humanist, da si uvijek potpora drugima, čak i kad je teško, čak i kad si živčan, uvijek…

Gdje bismo bili?
I zašto nismo takvi uvijek?

Hajdemo barem izdržati biti takvi ljudi još koji tjedan. Danas smo pomogli. Budimo takvi i sutra. Ali budimo takvi i 6. 1.

Budimo takvi i 7. 1.
Budimo takvi i 31. 1.

Pa ako uspijemo mjesec dana, budimo takvi jednu godinu, tako da možemo reći budućim naraštajima: ‘2020. godina je bila užas, ali 2021. godina – e, to će se pamtiti zauvijek. Tad smo postali ljudi zauvijek!’

Ne mora se valjda dogoditi još katastrofa da shvatimo koliko smo povezani i da samo svi zajedno možemo ići naprijed, 
stoji u statusu.

TISUĆE KOMENTARA, DIJELJENJA, LAJKOVA

A u manje od 24 sata ovaj status prikupio je 35 tisuća lajkova i više od pet tisuća komentara. S razlogom je do sada podijeljen 15 tisuća puta. Mnogi se slažu s porukom koju nosi, a njegov autor izrazio je zahvalnost i nadu da će biti super ako ostavi utjecaj na ljude.

Moramo shvatiti lekciju 2020. Imamo pandemiju, propadne ti sav posao koji gradiš cijeli život, ode sve ni u što… Zatrese se zemlja, odu kuće, odu auti… Ode sve što imaš.

Životi su nam tako krhki, a sve što imamo imamo samo dok smo živi. Kad umremo, odlazimo s onim s čime smo se i rodili – ni sa čime.

Od stvari. Ništa ne možemo ponijeti. Jedino što vrijedi je kakvi smo prema drugima, i koliko smo pomogli drugima da bude malo više sreće dok smo ovdje i dok smo živi.

Hvala na podršci svima!

Ako sam utjecao ikako, pokušajte samo upamtiti glavnu poantu – ostanimo dobri jedni drugima i poslije velikih problema. Doslovno samo zajedno možemo napredovati.

Pozdrav ljudi! Osjećam se kao da stvarno napokon postajemo ljudi, 
zaključio je.

Izvor: zadovoljna

Komentari

komentara