Njemačka – “obećana zemlja”. To je izraz koji posljednjih godina dominira u javnosti. No, je li to zaista tako? Nagrađivani redatelj i jedan od najboljih od mlađe generacije u BiH Srđan Šarenac snimio je još jedan film o kojem se govori, a to je “Bugarski san”. Rođeni Sarajlija u filmu se bavi autohtonim njemačkim umirovljenicima koji se zbog kvalitetnijeg života sele na Balkan nakon što su cijeli svoj život proveli u Njemačkoj. Večernji list: Ovih dana glavna je filmska tema u regiji vaš film “Bugarski san”. Koliko je teško bilo osmisliti priču i pronaći Njemicu koja traži bolji život izvan Njemačke i to sve pretočiti u zanimljivu, ali i potresnu priču? Više puta bio sam na Berlinskom filmskom festivalu, a zahvaljujući stipendiji Nipkow proveo sam pola godine živeći u Berlinu i pišući scenarij za novi film “Bugarski san”. Već desetljećima potpuno je prirodno da ljudi s Balkana, u potrazi za boljim životom, odlaze u Njemačku. Ono što je meni bilo neobično, uočio sam da i u Njemačkoj, koja je najbogatija država Europske unije, postoji ranjiva skupina građana. To su autohtoni Nijemci u svojem sedmom ili osmom desetljeću života, koji su svoj cijeli radni vijek radili u Njemačkoj, a koji sada ne mogu preživjeti od svoje minimalne mirovine koja se kreće od 700 do 800 eura mjesečno. Ti umirovljenici ne prihvaćaju da je starost kraj života, već smatraju da je to mogućnost za novi početak te se odlučuju preseliti u zemlje istočne Europe, gdje nikad ranije nisu bili, ali ondje će sa svojom mirovinom puno kvalitetnije živjeti. To je tema o kojoj vrlo malo znamo jer kod nas vlada stereotip da je Njemačka savršena zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Ovim filmom htio sam razbiti te stereotipe te pokazati da i u Njemačkoj postoje veliki problemi i siromaštvo među populacijom umirovljenika. Nakon šest mjeseci istraživanja pronašao sam Petru Kallenbach. Ona je vrlo odvažna njemačka umirovljenica iz Hamburga koja se zbog svoje vrlo niske mirovine odlučila preseliti u Bugarsku, u kojoj ne poznaje jezik niti ima prijatelje, a sve da bi imala kvalitetniji život. Večernji list: Glavna junakinja Petra nekad i danas. Kako biste opisali njezin dolazak s mirovinom od koje se ne može živjeti u Njemačkoj u Bugarsku, a i postoji izraz “snaći se”, pa je li se protagonistica filma snašla u Bugarskoj? Petra Kallenbach u svojoj 65. godini odluči kako želi kvalitetniji život jer ima mjesečnu mirovinu od 700 eura i kada plati stan 500 eura mjesečno i ostale troškove, njoj ostane nekih 20 eura na raspolaganju. Ona želi puno više od života i smatra da treća životna dob nije prilika za čekanje smrti, nego prilika za početak nekog novog života. Ja sam nju, zapravo, htio prikazati kao nekog junaka koji se u svojoj 65. godini odluči preseliti u Bugarsku, čiji jezik ne poznaje, ne poznaje ni ćirilicu, ali želi kvalitetniji i bogatiji život nego u Njemačkoj. U Hamburgu je čak odlazila po humanitarnu pomoć koja se dijeli jednom tjedno. Ona u Bugarskoj sa svojih 700 eura može kvalitetno živjeti. Iznajmljivanje stana u Hamburgu ju je koštalo 500 eura mjesečno, u Bugarskoj stan plaća 155 eura mjesečno. Njoj preostane puno više novca kada plati stan nego u Njemačkoj i ona, zapravo, živi puno kvalitetniji život gdje sebi može priuštiti i odlazak u kazalište i u kino, može otići na večeru… Dakle, sve ono što si u Njemačkoj nije mogla priuštiti iako je rođena Njemica i iako je tamo provela cijeli životni vijek i zaradila njemačku mirovinu. Večernji list: Nama se ovdje Njemačka servira kao “obećana zemlja”, vaš film progovara i o drugoj strani medalje. Što mislite, zašto je svojevrsna tabu-tema da ni vani nije sve idealno kao što se prikazuje? U Njemačkoj se siromašnom smatra ona osoba treće životne dobi koja prima mirovinu manju od 892 eura. Trenutačno je 16,6 posto ukupne populacije umirovljenika u Njemačkoj siromašno, među kojima je 60 posto umirovljenica. Istraživanja pokazuju da će doći do porasta i da će 2036. od ukupnog broja njemačkih umirovljenika njih 20,2 posto biti siromašno. Vrlo je teško preživjeti s 892 eura mjesečno, pogotovo jer je većinom riječ o populaciji koja živi sama. Samo stan u Njemačkoj mjesečno košta između 500 i 600 eura pa im preostaje vrlo malo novca za život, zbog čega su prinuđeni da svakog tjedna idu po humanitarnu pomoć, gdje im daju nužnu hranu. Zato ih sve više odlazi u zemlje istočne Europe, kao što su Mađarska, Hrvatska, Bugarska i Rumunjska. Odlaze isključivo unutar Europske unije jer žele zadržati zdravstveno osiguranje. Večernji list: Kada pogledamo nas u BiH i razmislimo o ovoj situaciji, zašto smo u Njemačkoj spremni raditi sve, a u BiH se istih takvih poslova, koji bi nam donijeli i pristojnu zaradu, sramimo? Stvarno ne znam odgovoriti na ovo pitanje jer sam od svoje srednje škole radio raznolike poslove kako bih mogao preživjeti. Vjerujem da oni koji odbijaju poslove, to rade jer imaju neke bolje ponude i planove u svom životu. Večernji list: Može li BiH postati “obećana zemlja” za umirovljenike iz Njemačke? Imamo štošta ponuditi, a, nažalost, ni mi nismo svjesni naših prirodnih ljepota. Siromašni njemački umirovljenici za sada se najviše sele u Rumunjsku i Bugarsku, zemlje Europske unije koje imaju more. Njemačkim umirovljenicima bitno je da ostanu unutar Europske unije kako bi zadržali svoje zdravstveno osiguranje. Vjerujem da BiH može postati “obećana zemlja” za umirovljenike iz Njemačke ako im, naravno, uz prirodne ljepote, ponudi i kvalitetno zdravstveno osiguranje. Večernji list: Neka istraživanja kažu da je više od 500 bh. sela potpuno prazno, 1500 ih ima do 10 stanovnika. Vaš hvaljeni film zove se “Selo bez žena”, a nastavak bi mogao biti “Selo bez ljudi”. Kamo smo poletjeli? Potpuno je prirodno da se netko tko ne može preživjeti od svog rada na selu, odluči preseliti tamo gdje može dobiti posao. Ljudi idu tamo gdje mogu od svoga rada živjeti. Država treba stvoriti uvjete svojim stanovnicima da ostanu, a ne da odu. Večernji list: Detaljno ste analizirali Njemačku, BiH doboro poznajete. Nakon svega, ima li BiH budućnost i u čemu se ona ogleda? BiH ima budućnost ako stvori radna mjesta i uvjete života na način da ljudi ostanu. Vrlo teško će netko napustiti svoju domovinu ako u toj domovini može imati kvalitetan i dostojan život.

Izvor:Vecernji

Komentari

komentara