Sistem brana koji bi Veneciju trebao sačuvati od potonuća, prije nekoliko dana je napokon pušten u punu funkciju. I baš kad su stanovnici grada svetog Marka trebali odahnuti, posao kojeg su desetljećima pokušavali dovršiti Italijani, pokazao je još jednom svu svoju traljavost. Milijarde eura bačeni su u vjetar. Sustav ne funkcionira, barem ne onako kako je zamišljeno i Venecija je opet pod morem.

Projekt MOSE ili kako bi ga slobodno preveli “Mojsije”, a zapravo Modulo Sperimentale Elektromeccanico – eksperimentalni elektromehanički modul, pratio je čitav niz tehničkih nedostataka i lošeg inženjerskog rada na terenu, afera i koruptivnih radnji zbog kojih su neki završili po zatvorima, piše Morski.hr.

Brane koje bi Veneciju trebale obraniti od neumoljivog mora, početkom oktobra napokon su podignute u punu funkciju, pompozno koliko taj projekt i zaslužuje, no već se vidjelo da gotovo ništa nije kako treba.

Najprije je odlučeno je da se Mose neće podizati kod izvanrednih plima i oseka od +110 cm, već tek kada Jadran zaprijeti Veneciji s +130 cm. Razlika od 20 centimetara za ovaj grad nije beznačajna i može značiti razliku između života i smrti. Zapravo, ako s plimom od +110 cm poplavi više od 11 posto grada, s +120 cm poplavi oko 50 posto Venecije, a čak 70 posto grada je pod morem uslijed plimnog vala od +130 cm!

Stoga je Mose u startu potpuno beskoristan jer ne ograničava nijednu plimu do +129 cm, tj. 70% Venecije ići će pod more točno kako je to bilo i prije. Kad god bude plime, poput ovih dana, Venecija će neizbježno tonuti.

Gledajući u kakvom su stanju kesoni, zglobovi i spojnice (pomični dijelovi brane, građeni u Brodosplitu), Italijani se već pitaju ko će i kada preuzeti odgovornost za podizanje 78 napola zahrđalih vrata pred krhkom Venecijom?

No, za javnost u proteklu subotu Mose je radio, tek kako bi se najneuspješniji građevinski pothvat u povijesti Italije prikazao kao zapanjujući uspjeh. Ipak nitko ne zna, primjerice, kad će biti dovršen kontrolni toranj, supertehnološko srce koje zapovijeda Mojsijem. Kao i na Balkanu, kojeg Italijani često znaju gledati s podsmjehom, neki kažu za šest mjeseci, neko za godinu dana i tako u nedogled, ali činjenice je da se Venecija opet morala osloniti na vojsku, njihovu inženjeriju i radio veze.

Operativni problemi goleme brane koja bi trebala braniti jedan grad su korozija, nemoguće čišćenje zapornica na dnu mora, prirodna nestabilnost morskog dna. A da ne spominjemo misterij tko će morati preuzeti teret upravljanja poslom, pa do najvećeg problema: operativnih troškova i troškova održavanja? Naime grube procjene troškova održavanja ovog sustava su između 100 i 200 miliona eura godišnje!

Drugi slični sistemi u sjevernoj Europi riješili su problem s manje od polovine resursa i vremena, ali ovo je ipak Italija…

Izvor:radiosarajevo

Komentari

komentara