Da li ste znali da se od jedne doze darovane krvi mogu spasiti tri života? Ova dragocjena tečnost ne može se kupiti u apoteci, a zalihe krvi u Zavodu za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine u posljednje su vrijeme smanjene. Redovni darivaoci su na raspolaganju i odazivaju se na pozive. No, do novih je teško doći zbog pandemije.

Zaliha krvi nikad nema dovoljno. Danas je potrebna A+ i 0+, već sutra – neka druga krvna grupa. Najidealnija situacija je kada krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv. Timovi Zavoda za transfuzijsku medicinu su u stalnoj potrazi za darivaocima. Pronalazak otežava pandemija.

Poznato je da od marta Zavod ne održava dovoljan broj terenskih akcija. Studenti koji su darivaoci krvi su van Sarajeva, u svojim gradovima, domovima. Pojedina preduzeća, gotova sva, su zabranila održavanje akcija zbog sigurnosnih mjera. Tek prije dva mjeseca smo počeli održavati akcije koje su povećale zalihe komponenti krvi“, istakla je dr. Jasminka Kurilić, direktorica Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH.

Krv je lijek koji se ne može kupiti u apoteci, svjestan je 25-godišnji Tarik Šahinović koji sedam godina redovno daje krv. Dolazi svako tri mjeseca, a jutros je došao darovati trombocite – krvne pločice koje spašavaju život.

Ne košta vas ništa, samo malo trombocita, sat vašeg vremena. Mislim da se isplati. Darovanje tromobcita znači da će otići nekome ko boluje od raka, težeg oboljenja. Osjećam da pomažem nekome i to je moja jedina satisfakcija“, rekao je Tarik Šahinović, darivalac.Izvor: N1

Od jedne doze krvi mogu se spasiti tri života. Češće su građani upoznati sa ovom činjenicom, rjeđe znaju o benefitima koje ovim humanim činom imaju oni sami.

Elementi krvi imaju svoj životni vijek. Darivanjem krvi se pospješuje obnavljanje krvnih ćelija. Benefiti su sigurni, prije svega moralno zadovoljstvo, satisfakcija da znaju da su pomogli nekome spasiti život“, kazala je dr. Kurilić.

Kada dajemo krv, dajemo dio sebe. Lična satisfakcija da je nekome pomogao je i Omerov motiv da 40. put da krv.

Skroz sam druga osoba, tako se lagodno sjećam, bez ikakvih problema nastavim raditi. Nakon dva mjeseca imam potrebu da opet dam krv, osjećam se teže, pritisak u glavi, dok dam krv, stvar je završena“, istakao je Omer Selimotić.

Bolest ne pita da li je vrijeme pandemije, vikenda ili godišnjih odmora, zato, pokušajte samo jednom – poručuju stalni darivaoci krvi. Osjećaj da ste učinili nešto za nekoga potpuno nepoznatog ili možda vama bliskog, ne može se uporediti ni sa jednim drugim osjećajem.

Izvor:N1

Komentari

komentara