U Sarajevu ali i ostatku Bosne i Hercegovine je napravljen veliki broj benzinskih crpki. Nije rijetkost da su napravljene u naseljenim područjima, a primjenjuje se pravilnik o gradnji benzinskih crpki iz Socijalističke federativne republike Jugoslavije iz 1971. godine.

Benzinske crpke su se i prije rata u Bosni i Hercegovini gradile u naseljenim mjestima, ali je to postalo učestalije poslije rata. Gradnja ovih objekata je u nekoliko navrata izazvala nezadovoljstvo građana jer smatraju kako ugrožavaju njihovu sigurnost i zdravlje, a u međuvremenu se planira izgradnja novih. Da benzinske crpke jesu potencijalna opasnost podsjetila je prošlogodišnja tragedija u mjestu Šepak kod Zvornika. Usljed eksplozije na benzinskoj crpki Nešković jedna osoba je poginula, a nekoliko ih je ozlijeđeno. Anes Podić iz Eko akcije napomenuo je kako se u Sarajevskoj županiji primjenjuje pravilnik o gradnji benzinskih crpki koji datira još iz vremena bivše Jugoslavije. Ocijenio ga je kao dobar pravilnik za vrijeme kada je napisan, ali ne misli da je primjeren 21. stoljeću.  “Ne postoji drugi pravilnik. To je jedini zakonski okvir koji postoji. Taj pravilnik je za svoje vrijeme bio veoma dobar. Nešto što se u Sjedinjenim Američkim Državama počelo raditi tek 80-ih godina, a to je da spremnici goriva moraju imati dvostruke zidove, jer prije ili kasnije počnu curiti. Za to vrijeme je to bio izvanredan dokument”, ukazao je. Prema njegovim riječima, poslije je provedeno niz istraživanja kojima je ustanovljena veza između benzena i zdravstvenih problema kod radnika benzinskih crpki i stanovništva. “U sastavu benzina je lako hlapljivi benzen koji je kancerogen. Nizom studija je ustanovljeno, a jedna od njih je jedna francuska studija i pokazala je vezu između povećane učestalosti leukemije kod djece i stanovanja blizu neke benzinske crpke”, obrazložio je Podić Naglasio je kako u Europskoj uniji postoje regulative kojima se onemogućava emitiranje štetnih materija, ali je problem što one nisu primijenjene u Bosni i Hercegovini. “Još uvijek je na snazi ovaj stari pravilnik. Puno tog zakonodavstva smo naslijedili. Ako je donesen neki zakon kojim bi se nešto stavilo van snage, onda to i dalje vrijedi”, dodao je. Poručio je kako ovo nije jedini primjer koji pokazuje da je okolišno zakonodavstvo iznimno loše. Smatra kako su entitetska ministarstva za zaštitu okoliša, kako je kazao, potpuno disfunkcionalna. Izdvojio je relativno jednostavna i dostupna rješenja kojima se može smanjiti negativan utjecaj crpki po zdravlje čovjeka i okoliš. “Imamo političku volju da bilo šta što bi poskupjelo tj. smanjilo zaradu vlasnika crpki, da se to ne donosi. Što je najgore, to je vrlo jednostavno. Postoji pištolj za točenje goriva s malo drugačijom konstrukcijom, koji može usisavati gasove koji isparavaju i vraća ih nazad u spremnik. To uopće nije veliki trošak za vlasnike crpki, ali to naravno zahtijeva određene standarde i inspekcijske provjere”, kazao je Podić. Podsjetio je kako se i u zemljama Europske unije crpke grade u blizini stambenih objekata jer je riješeno pitanje emisije štetnih gasova. Kako je kazao, najizloženiji štetnom utjecaju gasova su radnici crpki, ali nadležni zanemaruju sve propise prilikom planiranja gradnje ove vrste objekata. Vogošću je naveo kao primjer općine koja ima veliki broj crpki u odnosu na broj stanovnika.

Izvor:Vecernji

Komentari

komentara