U domaćim školskim udžbenicima Geografije piše da proljeće počinje 21. marta, ljeto 21. juna, jesen 23. septembra, a zima 21. decembraa. Da li je to u stvarnosti tako? Nije! Ekvinocij ili ravnodnevnica događa se dva puta godišnje i odgovara trenutku kada sunčeve zrake padaju okomito na Zemljin ekvator. Naziv ekvinocij potječe iz latinskog jezika i sadrži u sebi dvije riječi: aequus (jednak) i nox (noć) – jer su tada noć i dan približno jednako dugački. Tačnije bi bilo reći da je to dan u kojem njegov tamni dio (noć) traje približno podjednako dugo na obje Hemisfere. Ove godine jesen astronomski nastupa danas. – Oglašavanje – Na sjevernoj hemisferi tada počinje kelendarska (astronomska) jesen, a na južnoj proljeće. Trenutak je to kada i svijetli i tamni dio dana posvuda, pa tako i kod nas, traju približno po 12 sati. Nakon toga, na sjevernoj Hemisferi noć će postupno postati duža od dana. Na Sjevernom polu počinje polarna noć, a na Južnom polarni dan. Noć će se nastavljati produljivati, a dan skraćivati, i tako će biti sve do prvog dana kalendarske zime, 21. decembra. 24-satna noć će se od danas do prvog dana kalendarske zime postupno širiti sa Sjevernog pola prema sjevernoj polarnici. Podcjenjivanje djece? Kao što smo kazali, jesen nastupa danas. Kada bi pitali djecu, a i ponekog roditelja, kada počinje jesen, većina bi odgovorila 23. septembra. U domaćim školskim udžbenicima Geografije piše da proljeće počinje 21. marta, ljeto 21. juna, jesen 23. septembra, a zima 21. decembra. Je to u stvarnosti tako? Nije! Odstupanja od “školskih” datuma imamo najviše kod prvog dana proljeća. Primjerice, svako proljeće od 2010. do 2020. počelo je ili će početi 20. marta. – Oglašavanje – Počeci godišnjih doba Ako je već djeci komplicirano objasniti zašto se datumi početaka godišnjih doba mijenjaju, bilo bi dobro da se barem napomene da ti datumi u stvarnosti nisu fiksni, nego da se svake godine donekle mijenjaju. Djecu ne valja podcjenjivati, bez obzira o kojem uzrastu se radi. Ekvinocij ili ravnodnevnica ipak u pravilu ne pada na datum kada su za promatrača sa Zemlje noć i dan savršeno podjednaki po pitanju trajanja i to iz dva razloga. Prvo je veličina Sunca. Vrh Sunčevog diska izađe nad horizontom ranije nego sredina diska, a upravo je sredina relevantna za položaj dvaju nebeskih tijela. Za trenutak izlaska Sunca uzima se trenutak kada nad horizontom izviri vrh Sunčevog diska. Drugo, u Zemljinoj atmosferi dolazi do loma Sunčevih zraka zbog refrakcije, što znači da će promatrač vidjeti izlazak Sunca čak i prije stvarnog izlaska. Refrakcija, dakle, “čini” da se nebeska tijela vide pri izlasku i zalasku dok su u stvarnosti još ispod horizonta. Vrijeme izlaska i zalaska sunca variraju od mjesta do mjesta, odakle ih se promatra, pa tako i točan datum kada noć i dan traju podjednako ovisi o konkertnoj lokaciji. U područjima blizu ekvatora dan uvijek traje duže od noći, pa kada bi se po tome gledalo, ta područja nikada ne bi ni imala ravnodnevnicu. Zašto na jesensku ravnodnevnicu dan i noć nisu jednake duljine? Uvriježeno je mišljenje kako su na dan ekvinocija ili ravnodnevice vremena trajanja dana i noći izjednačena. Svatko tko, međutim, pogleda vremena izlaska i zalaska Sunca na prvi dan astronomskog proljeća ili jeseni, odmah će se uvjeriti da to ne drži vodu. Evo o čemu se radi. Ekliptika presijeca nebeski ekvator na dva mjesta, prikladno nazvana proljetnom i jesenskom točkom. Proljetna točka nalazi se u zviježđu Riba, a jesenska u zviježđu Djevice. Uzrok toj “šetnji” Sunca tijekom godine je nagib Zemljine osi vrtnje u odnosu na ravninu u kojoj kruži oko Sunca – taj se otklon spominje već u osnovnoškolskim udžbenicima iz zemljopisa i iznosi 23,5°. Da taj nagib osi ne postoji, Zemlja ne bi imala godišnja doba kakva poznajemo i uvjeti na njoj bili bi znatno drugačiji od današnjih. Dolazak Sunca u jesensku točku označava astronomski početak jeseni na sjevernoj Zemljinoj polutki. Sam naziv ekvinocij dolazi od latinskog aequus (jednako) i nox (noć). To ima smisla: na dan ravnodnevice obje su Zemljine polutke ravnomjerno osvijetljene, stoga je za očekivati da dan i noć traju jednako dugo. Pa ipak, nije tako. Prije svega, zbog atmosferske refrakcije (savijanja svjetlosti u atmosferi), Sunce vidimo malo više nad obzorom nego što to ono uistinu jest i to za više od Sunčevog prividnog promjera. To znači da kada vidimo prigušeno, crveno Sunce tik nad obzorom, ono je u stvarnosti već ispod obzora i matematički izračunato vrijeme njegova doticaja s obzorom ne odgovara stvarnosti: vizualni izlazak Sunca dolazi malo ranije, dok zalazak malo kasni. Drugi razlog tiče se toga što Sunce nije tačkasti izvor svjetlosti, poput drugih, znatno daljih zvijezda, već ima jasno vidljiv disk. Vrijeme izlazaka i zalazaka računa se kao trenutak u kojem je prvi tračak Sunčeve svjetlosti u svitanje, odnosno posljednji u suton, vidljiv nad obzorom. Kombinacija refrakcije i Sunčeve prividne veličine znači da u trenutku kada prvi tračak njegove svjetlosti u zoru proviri nad obzorom, središte Sunčevog diska još uvijek se nalazi oko 50 lučnih minuta ispod obzora.

tnt

Komentari

komentara