Bez planske proizvodnje i otkupa, najlakše je šleper napuniti uvoznim

Mrkva iz Italije i Nizozemske, špinat, koromač, celer, rukola, ‘baby’ salata, radič i puterica iz Italije, češnjak iz Kine i Egipta, breskve i nektarine iz Španjolske, Grčke i Italije, marelice i trešnje iz Turske, povrće za juhu iz Nizozemske… Nema kraja apsurdima krene li se u obilazak trgovačkih lanaca. Ako već u ostatku godine oskudijevamo u domaćem voću i povrću, u podsvijesti nam je da bar sad, u sezoni, jedemo sezonsku robu, pogotovo povrće za koje je ovo urodom bolja godina. No u pomnom obilaskom najvećih, uljuljkani u slogane o domaćoj robi, koje nerijetko povezujemo i sa slikom marljivih farmera na OPG-ovima, domaće se u šumi deklaracija teško nađe i povećalom. Tako ćemo, prema svemu sudeći, i kriznu jesen opet dočekati bez domaće hrane i zaboraviti kako smo na početku koronakrize isticali da nam je nužna domaća proizvodnja.

Izvor:Vecernji

Komentari

komentara