Prodaja zdravstvenih markica traje već neko vrijeme u Srednjobosanskom kantonu. Iako negoduju na činjenicu da je SBK jedan od rijetkih kantona u kojima se još prodaju, građani masovno kupuju markice jer, kako kažu, ne žele riskirati.

Novotravničani s kojima smo pričali kažu kako zbog činjenice da liječenje u bolnici, koje se s markicom ne plaća, košta pravo malo bogatstvo, svake godine kupe markicu.

“Ako nemate markicu morate platiti sve, evo ja sad idem na infuziju, da nisam uzeo markicu morao bih je platiti. Po meni to nije u redu, ali ne mogu promijeniti situaciju”, rekao je Ivan Kajić.

Iako 30 KM ne zvuči puno, za one s minimalnim ili nikakvim primanjima to je, kažu, itekakav teret.

“Skupo mi je, naravno, borio sam se za ovu državu i sad nemam baš nikakvih primanja. Da sam znao ne bih ni pristupio vojsci”, kazao je Muhamed Pranjga.

Stipo Ramljak i supruga Luca, iako oboje invalidi, svake godine moraju za markice izdvojiti 60 KM.

“Nas dvoje invalida moramo svake godine platiti 60 KM. Još dok lijekove kupimo i nešto za pojesti, ne ostane nam ništa”, rekao je Ramljak.

Resorni kantonalni ministar Anto Matić kaže kako je, zbog činjenice da kanton sve usluge u kliničkim centrima plaća po tržišnim cijenama, nerealno da zdravstveni sustav može funkcionirati bez markica.

“Većinu usluga u kliničkim centrima u Sarajevu, Mostaru ili Tuzli mi plaćamo po komercijalnim cijenama. Kao da smo došli iz Japana, a ne iz Središnje Bosne. Jedna operacija u Mostaru nas košta 10.000 do 15.000 KM. Oni su u prednosti jer imaju kliničke centre, veći spektar usluga koje ne moraju plaćati drugim kantonima i novac im ne odlazi van kantona”, rekao je Matić, koji na činjenicu da samo rijetki kantoni još naplaćuju markice kaže:

“Drugi kantoni imaju više zaposlenih, više firmi, veće plaće i standard, samim tim i više doprinosa za zdravstveno osiguranje”.

Komentari

komentara