Stručnjaci kažu: “Najvažnije je dobro se naspavati i gledati stvari što pozitivnije. Samim tim bićete odmorni i spremni za rad”.

Fino to zvuči kad se ovako napiše i pročita, ali u praksi to već odavno ne postoji.

Bez obzira na brojna istraživanja i poruke koje se njima upućuju, davno smo se odmakli od osam sati sna, osam rada, osam odmora. Davno smo se odmakli od vremena kada ste, zatvarajući vrata kancelarije i otvarajući vrata svoga doma, posao ostavljali na poslu, a kući se bavili svim drugim stvarima tako potrebnim za normalno funkcionisanje i život.

Vremena se mijenjaju, inovacije i tehnologije učinile su da nam život iz dana u dan postaje sve brži, stres nam je postao sastavni dio života i tek kada dođemo do granice ili je pređemo, počinjemo čitati pa možda i primjenjivati nešto od ovoga što stručnjaci u svojim istraživanjima preporučuju i govore.

Jedno od istraživanja koje je proteklih dana došlo do medija jeste i ono provedeno na Univerzitetu u Londonu, a koje je analiziralo 40.000 radnika. Istraživanje je otkrilo da oni koji rade prekovremeno ili vikendom imaju veću mogućnost razvoja depresije, dok su žene najugroženija grupa.

Žene koje tokom sedmice rade više od 55 sati pokazale su 7,3 posto više simptoma depresije od onih koji imaju normalno radno vrijeme. Također, pokazalo se da žene koje rade vikendom imaju 4,6 posto više simptoma depresije od onih koje ne rade vikendom.

“Otkrili smo da su najugroženije radnice koje konzumiraju cigarete, one koje imaju manja primanja, one koje rade fizički zahtjevnije poslove i koje nisu zadovoljne na poslu. Upravo one pokazuju depresivne simptome”, kazao je glavni autor istraživanja Gill Weston.

S druge strane, muškarci koji rade više sati ili rade vikendom pokazuju manje depresivnih simptoma od žena, ali ipak postoji razlika između onih koji rade vikendom i onih koji rade samo pet radnih dana.

Slično istraživanje provedeno je i u Japanu, koji je poznat po velikom broju radoholičara, ali posljednjih godina i po kažnjavanju zbog predugog ostajanja na poslu, te koji godinama pokušava umanjiti utjecaj prekomjernog rada na zdravlje uposlenika.

Istraživanje je tako pokazalo da nešto više od trećine žena u Japanu koje su zaposlene i koje pate od problema mentalnog zdravlja tvrde da je glavni uzrok tome određeni oblik uznemiravanja na radnom mjestu.

S druge strane, imamo zemlje koje i ne provode toliko istraživanja, ali koje djeluju u praksi i stvaraju okruženje koje će zaista pomoći radnicima i omogućiti im da sretni dolaze na posao. Nedavno smo pisali o skandinavskim zemljama koje su pioniri u uvođenju olakšica za radnike od kliznog radnog vremena do skraćivanja radne sedmice, a sve kako bi se radno vrijeme prilagodilo upravo njima, radnicima. Stoga sve više imamo prijedloga i u našem okruženju koji govore o uvođenju četverodnevne radne sedmice, te je tako buru nedavno izazvala i izjava Emila Tedeschija, osnivača i vlasnika Atlantic grupe, kako ozbiljno razmišlja o uvođenju četverodnevne radne sedmice.

I Tadeschi je postao svjestan da radnicima jednostavno plata više nije osnovni faktor koji će ih privući i zadržati. Radnici sve više traže da im posao osigura mogućnost za napredak, ali i da im osigura dovoljno slobodnog vremena koje bi provodili s porodicom.

Međutim, pitanje je koliko smo mi daleko ili blizu tih mogućnosti. Postoje, istina, i firme u BiH koje radnicima nude mogućnost skraćenog radnog vremena i koje ih plaćaju u skladu s tim. Ipak, takvi su i dalje u manjini.

O četverodnevnoj radnoj sedmici razmišljaju samo rijetki, možda oni koji idu ukorak s vremenom i smatraju da je bolje ugledati se na one uspješne primjere iz okruženja ili iz svijeta koji su pokazali da radni vikendi nisu presudni za pozitivno poslovanje kompanije. Ni neradni vikendi, nedjelje, praznici nisu u BiH regulirani. Prve korake učinio je Savez samostalnih sindikata koji se izborio za to da pojedini tržni centri proteklog 1. maja nisu radili. Ipak, i dalje je mnogo više privatnika, vlasnika malih firmi, obrta, trgovina koji smatraju da će davanjem slobodnog dana radniku kompaniju dovesti do propasti. Dok se takvo mišljenje ne promijeni, mi ćemo biti bliži istraživanjima poput ovog iz Londona ili Japana, a mnogo dalji od Skandinavije.

Komentari

komentara