Nakon što je mostarskom “Aluminiju” isključena struja, što ujedno predstavlja i propast nekadašnjeg giganta, ponavlja se u Središnjoj Bosni dobro viđen scenarij propasti poduzeća koja su nekad zapošljavala tisuće ljudi.

Bugojanski “Slavko Rodić”, busovačka “Vatrostalna”, viteška “Impregnacija” ali i većim dijelom “Vitezit”, te naravno, novotravničko “Bratstvo” dio su od kraja rata iste priče u kojoj radnici uglavnom završe na ulici sa neuvezanim stažem.

Cijela priča oko “Aluminija”, kaže Gordana Čurčić, dopredsjednica Udruge radnika neriješenog imovinsko-pravnog statusa MMK Bratstvo Novi Travnik, već je viđena.

Jako me pogodilo sve to sa Aluminijem. Dosad smo možda imali nade da ćemo mi kao radnici koji su bez prava na rješenje o orkazu i radnu knjižicu brisani sa MIO/PIO i nikada nismo pozvani na posao. Sada je jasno da sve firme u vlasništvu FBiH gdje je većina nebošnjačko stanovništvo nemaju podršku Vlade FBiH, kazala je Čurčić.

Njezina udruga okuplja oko 940 radnika neriješenog statusa, a usprkos činjenici da su kucali na sva vrata, nijedna se nisu otvorila.

Vladajući su obećavali da će donijeti zakon o uvezivanju staža za svakog radnika koji je u ratu ostao bez posla, ali to se nikada nije dogodilo. Vlasti dolaze i prolaze, samo obećavaju, a nitko ništa ne radi. Bivši radnici sve ove godine žive od bauštele, tko može raditi ide na sezonu, druge pomažu djeca, kazala je Čurčić.

Za kraj dodaje, da pored onoga što je ostalo od nekadašnjeg giganta Bratstva, ne voli ni proći.

Osjećam se grozno kad vidim onu ruševinu, kazala je.

Komentari

komentara