Ribolov ne podrazumjeva samo ‘loviti ribu’, barem ne u našim glavama, to je način života, ophođenja prema prirodi

Do prije nekoliko godina, najveći ulov na jezeru su bile ribice do dvadesetak centimetara, a lako se moglo desiti da ‘ulovite’ automobilsku gumu, kese sa raznim otpadom, pa čak i, vjerovali li ne, kompletne skelete goveda koje su u jezero i oko njega deponovali, najblaže rečeno, neodgovorni pojedinci.

Tada bara, polako zatrpavana smećem i koja je postajala lokalnom deponijom, upornošću članova Udruženja “”Bistro!” iz Sarajeva, došla je do stadija da je sada poželjna ribolovna destinacija bogata ribom i posjećivana od strane ribolovaca iz šire regije.

Dokaz tome je sinoćnji ulov Predraga Petrušića, predsjednika Udruženja “Bistro!”, koji je na suho izvukao dva šarana – manjeg od 12,5 kilograma i većeg, koji je trenutni rekord jezera, od 18,7 kilograma.

“Jezero je sada bogato raznom ribom, i osim kapitalnih šarana, love se i kapitalne štuke, a tu su još i linjaci, deverike, grgeči, babuške, bodorke, klijenovi… Ribolov ne podrazumjeva samo ‘loviti ribu’, barem ne u našim glavama, to je način života, ophođenja prema prirodi. Nama riba nije ‘meso’ za zamrzivača, sve ribe na jezeru se vraćaju nazad u vodu. Ribolov je i briga o prirodi i biodiverzitetu zbog užitka koji ona nama pruži boraveći u njoj. A za loše vrijeme i kišu? Osim što je dan u prirodi i po najlošijem vremenu bolji od bilo kakvog dana pred TV-om, kažu da za ribolovca loše vrijeme i stroga žena ne postoje.”, rekao je sretni ribolovac Predrag Petrušić – Peđa.

Izvor: Fokus.ba

Komentari

komentara