– Zbog ove politike više od 30 posto letova svaki dan kasni minimalno 15 minuta – ističe Michael Baiada, predsjednik konzultantske kuće ATH

Kažu da je putovanje avionom najbrže, no je li vam se ikad činilo da ono ipak traje predugo? Da, ono je postalo duže i ne, ne umišljate si da je ponekad predugo. Naime, prije 60-ak godina, putovanje avionom od New Yorka do Los Angelesa trajalo je otprilike pet sati, dok je primjerice, tada za put od New Yorka do Washingtona trebalo svega 45 minuta. No, danas je ta slika potpuno drukčija.

Unatoč sve modernijim i bržim avionima, putovanje tim istim rutama, danas je čak sat vremena, odnosno 30 minuta duže. Ali zašto je to tako? Naravno, logično bi bilo da se uz današnje napredne avione vrijeme putovanja skratilo na minimum, a ne da se povećalo. Glavni krivac tome je nova politika aerodroma.

Oni danas sve više i više manevriraju vremenom. Tako, zbog loše organizacije i koordinacije s drugim aerodromima, kontrolnim tornjevima, ali i samim pilotima, zračne luke stvaraju tzv ‘vremenske rupe’. Iako, putnik tu ‘rupu’ u svojoj suštini nikad ne osjeti, jer su ju aviokompanije jednostavno uvrstile u svoj vozni red, ona i dalje šteti ne samo kompanijama i putnicima, nego i okolišu. Osim toga, ovakva praksa ujedno je još jedan krivac visokih cijena letova.

– Zbog ove politike više od 30 posto letova svaki dan kasni minimalno 15 minuta – ističe Michael Baiada, predsjednik konzultantske kuće ATH.

ŠTA JE U STVARI ‘VREMENSKA RUPA’?

Iako je najpoželjnije vrijeme dolaska ono tačno propisano, aviokompanije, slično kao i studenti imaju dozvoljenu tzv. akademsku četvrt, odnosno tolerira im se do 15 minuta kašnjenja. Do toga u najvećoj mjeri dolazi zbog loše koordinacije, ali i prostora na zračnim lukama.

Brojni aerodromi često primaju puno veći broj letova od svog realnog kapaciteta. Time dolazi do zastoja na pistama, ali i na ulazima. U takvim situacijama, kontrolori leta, pilote koji trebaju sletjeti najčešće traže da i dalje ostanu u zraku dok se ne oslobodi mjesto za njihov pristanak. Upravo takva praksa se naziva ‘vremenska rupa’.

Stručnjaci tumače kako je gotovo 80 posto kašnjenja uzrokovano upravo ovom politikom poslovanja zračnih luka. Naravno, letovi mogu kasniti i zbog nepredviđenih situacija, ali kako pojašnjavaju, one su uistinu nepredviđene situacije i to je prihvatljivo, ali ovo je ipak nešto potpuno drugo.

ZAŠTO DO TOGA DOLAZI?

Kako bi se ova, već sada ustaljena praksa izbacila, potrebno je uvođenje sve veće kontrole. Tu pak ključnu ulogu igraju kontrolori leta: – Kontrolori najčešće vode brigu o avionu dok je on na aerodromu, jednom kada se digne, oni potpuno zaborave na njega. No, to ne bi smjelo biti tako, oni bi trebali konstantno pratiti avione – pojašnjava jedan od stručnjaka.

Uz konstantni nadzor aviona, kontrolori leta bi u saradnji s vlastitim aerodromom, ali i ostalim zračnim lukama morali razviti pravilniji protok aviona kako bi izbjegli gužve, kako na pistama i parkiralištima, tako i na gateovima.

Nekolicina aviokompanija u saradnji s akademskom zajednicom i Saveznom upravom za zrakoplovstvo, 2012. godine provelo je istraživanje na pet zračnih luka gdje su pokušali promijeniti dosadašnju praksu. Njihovi rezultati pokazali su kako bi primjerice ukidanjem ‘vremenske rupe’ Delta uštedjela gotovo 74 miliona dolara na gorivo.

Budući da su zračni prijevoznici pod pritiskom da smanje troškove, povećaju profit i smanje svoj utjecaj na okoliš, zašto do sada nisu poradili i na kontroli zračnog prometa?

– Morate znati da su taktike odugovlačenja, kao što je vrijeme letenja, postale uobičajena praksa za aviokompanije. Uklanjanje ove prakse zahtjeva veliki angažman na globalnom nivou – pojašnjava Paloma Salmeron, glasnogovornica AirHelp-a.

Izvor: Fokus.ba

Komentari

komentara