Salko iz Gradišća kod Zenice ima 48 godina. Nema dana radnog staža. Ali zato ima povrijeđenu kičmu i nema novca za liječenje. Nema posla ali ima deponiju Raču na kojoj, od skupljanja berne, uglja i ostaloga materijala, zarađuje između 15 i 30 maraka dnevno.
Razne inspekcije
– Kad god vi novinari dođete da nas snimate i pišete o nama, imamo problema i s policijom i s kojekakvim inspekcijama. Danima dolaze i onemogućavaju nam da radimo. Drugog izvora prihoda nemamo. Ko’ da je nama drago da nam je glava u torbi kopajući u neosiguranim jamama – kaže Salko.
On je samo jedan od radnika kojih dnevno bude i po tri stotine koji za koru hljeba skupljaju sve i svašta kako bi prehranili svoju djecu.
Pravila na deponiji Rača nema. Vlada zakon jačeg i snalažljivijeg.
– Ko prije djevojci njegova je – govori kroz smijeh Mujo (tako se predstavio ekipi „Dnevnog avaza“), otkupljivač uglja kojeg kopači iskopaju u divljim i izuzetno opasnim jamama.
Kaže da ga ne fotografiramo.
– Ne sumnjam u vaše dobre namjere, ali samo nam pravite probleme. Ne daju nam posla, ne daju nam da kopamo, pa šta treba da pocrkamo od gladi – govori on.
Ne želi da otkrije cijenu jedne vreće uglja.
– To je poslovna tajna – govori na kraju.
Kilometar iznad Mujinog punkta na jednom od kamiona lokalne firme desetak mladića krampovima razbijaju ugalj. Prije podne su kopali po otpadu iz Arcelor Mitala, kojeg su kamioni dovezli i koji je je pun takozvan berne.
Dok radnici „Arcelor Mittala” idu ka svojim pogonima oni drugi se raspoređuje po brežuljcima Rače gdje traže dragocjene ostatke berne koje ponovo prodaju Mitalu. I krug je zatvoren. S tim što Salko, Mujo, Sabahudin rade za mizeriju.
– Svi smo mi radili u nekim preduzećima. Poslije rata nema posla s glave. Ili da se bavimo kriminalom ili da dolazimo ovdje da radimo. Bilo je i smrtnih slučajeva – govori Sabahudin.
Cijena željeza
Svi prekopavaju ostatke, hrpe, u potrazi za komadima željeza ili bilo čega sličnog, pogodnog za prodaju. Cijena željeza oscilira. To nema puno veze s kopačima. Ima i onih snalažljivijih i imućnijih pa su dovezli mašine i kamione. Za njih kopači rade i na licu mjesta im za siću prodaju iskopano.
I dok tvorci bajki o 100.000 pa onda milion radnih mjesta, narodu bacaju prašinu u oči, i staro i mlado i dalje kopa po kojekakvim deponijama i od toga živi. Sve dok ne dođe do odrona loše osiguranih hodnika divljih jama i ne ugasi život.
Policija redovan gost
Nakon 26. oktobra i brutalnog ubistva dvojice policajaca, Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, policija je redovan gost na Rači. Kako nam kažu kopači, na odlagalištu ispituju porijeklo svake automobilske školjke koja se doveze.
