Ljubavne geste su neusporedivo atraktivnije, vrjednije i učinkovitije od riječi, napisao je francuski pisac François Rabelais. Ovi potezi su najpoznatiji povijesni iskazi ljubavi…
1. Viseći vrtovi Babilona
Kralj Nabukodonosor II. navodno je izgradio Viseće vrtovi Babilona u šestom stoljeću prije naše ere kao dar za svoju ženu Amitis iz Medije (današnjeg Kurdistana). Prema antičkim povjesničarima, Amitis se teško prilagođavala životu u pustinjama Babilonai čeznula je za šumama i planinama rodnog kraja. Kako bi ublažio njezinu tugu, Nabukodonosor II. je naredio izgradnju niza terasastih vrtova unutar zidina grada.
Druga teorija o izgradnji Visećih vrtova tvrdi da su izgrađeni za legendarnu babilonsku kraljicu Semiramidu koja je vlada u drugoj polovici 9 stoljeća p.K.
Viseći vrtovi, jedno od sedam čuda antičkog svijeta, navodno su bili stotine metara široki i puni raznih egzotičnih biljaka, začina i cvijeća. Ova pustinjska oaza vjerojatno je navodnjavana vodom iz rijeke Eufrata kompleksnim vodovodnim sustavom. Nije sigurno jesu li Viseći vrtovi zaista postojali ili su jednostavno plod legendi.
2. Taj Mahal
Indijski Taj Mahal građen je deset godina, u izgradnji je sudjelovalo tisuće radnika i gotovo je bankrotirao carstvo – sve kako bi jedan čovjek pokazao svoju ljubav prema ženi. Šah Jahan naručio je izgradnju poznate znamenitosti oko 1632. godine. Namijenjen je za grobnicu njegovoj trećoj ženi Mumtaz Mahal, koja je umrla pri porodu njihovog 14. djeteta.
Prema zapisima iz tog vremena, Šah je nakon smrti svoje žene bio toliko očajan da se odlučio na produženi period žalovanja, odričući se glazbe i drugih oblika zabave dvije godine. Podigao je Taj Mahal sa svim njegovim složenim minaretima, mauzolejem s kupolom i četrdeset hektara uređenog okoliša, prvenstveno kao spomenik upravo njoj. Kad je umro 1666. godine, Šah Jahan pokopan je uz svoju voljenu suprugu u bijeloj mramornoj grobnici unutar Taj Mahala.
3. Wagnerova Siegfriedova Idila
Najpoznatiji po uzbudljivim glazbenim djelima poput “Prstena Nibelunga”, skladatelj Richard Wagner nije imao ugled kao beznadni romantičar. Ipak, Wagner je također ostao zapamćen po svojoj u tajnosti sastavljenoj Siegfriedovoj Idili, koju je namijenio pokloniti svojoj ženi Cosimi za njezin 33. rođendan.
Na božićno jutro 1870. godine, Wagner i orkestar od 15 članova tiho su se okupili na stubištu njegove kuće i probudili Cosimu igrajući komad koji se sada smatra jednim od njegovih najvećih djela. Duboko potresena, Cosima je kasnije napisala u dnevniku: “Kad sam se probudila, čula sam zvuk, koji je postojao sve glasniji, bilo je jasno da više ne sanjam, cijelom kućom odjekivala je glazba, i to kakva glazba!”
4. Abdikacija Edwarda VIII
Ljubavni život britanskih vladara dugo je bio izvor javne fascinacije, ali jedna od najromantičnijih kraljevskih ljubavnih priča je ona o kralju Edwardu VIII., koji je između žene i prijestolja – odabrao ženu. Edward je postao kralj 1936. godine poslije smrti svoga oca Georgea V.. Njegova kratka vladavina obilježena je mnogim kontroverzama, a osobito njegovom opsjednutošću članicom visokih društvenih krugova Wallis Simpson.
Ne samo da je Simpson bila Amerikanka, već je bila i udana. Ljudi su o njoj pričali da je svašta – od intrigantne zavodnice do njemačkog špijuna, a njihova zaljubljenost je dovela monarhiju u krizu. Prisiljen birati između ljubavi i krune, Edward je abdicirao u prosincu 1936. godine. Simpson se ubrzo razvela i udala za Edwarda 1937. godine.Proveli su ostatak života u Francuskoj.
5. Soneti Elizabeth Barrett Browning za muža Roberta Browninga
Brak pjesnika Elizabeth Barrett Browning i Roberta Browninga je jedna od najljepših književnih romansi, koja se često prelijevala i u njihova djela. Najpoznatiji proizvod njihove ljubavi je knjiga “Soneti iz portugalskog” iz 1850. godine u kojoj je objavljen niz ljubavnih pjesama koje je Elizabeth napisala nakon što joj je Roobert počeo udvarati.
Elizabeth je otkrila svoju knjigu mužu Robertu tek nakon što je čula njegov ljutiti govor o tematskoj manjkavosti onoga što je nazvao “osobna poezija”. Kako bi se suprotstavila njegovom argumentu, priznala je da je jednom napisala niz od 44 soneta o svojoj ljubavi prema njemu.
Potresen ljepotom pjesama, Browning je ohrabrio svoju ženu da ih objavi. Kad je konačno pristala, inzistirala je da se soneti predstave kao navodni prijevodi portugalskih soneta kako bi sakrila njihovu osobnu prirodu. “Soneti s portugalskog” sadrže ono što mnogi smatraju nekim od najboljih radova Elizabeth Barrett Browning, a uključuje besmrtni stih: “Kako te volim? Dopustite da izbrojim načine”.”
6. 200 bjegova iz zatvora Horacea Greasleyja
Logoraš iz Drugog svjetskog rata Horace Greasley nije samo pobjegao iz logora da bi bio sa ženom koju voli – već je to učinilo više od 200 puta. Britanskog vojnika, Greasleyja nacisti su zarobili 1940. godine i poslali u logor u Njemačkoj. Tamo je započeo strastvenu vezu s Rosom Rauchbachom, njemačko-židovskog podrijetla koji je radila kao prevoditeljica. Baš kad je započela njihova romantična priča, par je bio odvojen jer su Greasleyja poslali u drugi logor udaljen 65 kilometara.
Očajan da vidi Rosu i preduboko na Njemačkom teritoriju kako bi pobjegao kući, Greasley je počeo bjiežati iz zatvora do četiri puta tjedno, trčeći do mjesta na kojem je radila i vraćajući se prije nego što bi stražarili primjetili njegovu odsutnost. Na svakom sastanku, Rauchbach je davala Greasleyu hranu i zalihe za njegove suborce u logoru.
Par je čak zatražio pomoć drugih zatočenika u logoru kako bi održavali svoje tajne sastanke, koji su se nastavili sve do oslobođenja Greasleya 1945. godine. Nedugo potom, Rosa je umrla tijekom poroda, kao i novorođenče, za koje se sumnja da je bilo Greasleyjevo dijete.
7. Buketi za Marilyn
Poznati igrač bejzbola Joe DiMaggio i glumica Marilyn Monroe bili su oženjeni samo 274 dana 1954. godine, ali DiMaggio je do kraja života bio ludo zaljubljen u legendarnu plavušu. DiMaggio je pomogao Marilyn da izađe s psihijatrije nakon emotivnog kolapsa koji je doživjela nakon razvoda od dramatičara Arthura Millera, a navodno ju je opet zaprosio pred njezinu smrt 1962. godine.
Nakon njezine smrti DiMaggio se nikad nije oporavio, niti se više ženio te je odbio komentirati Monroeinu smrt. Punih dvadeset godina nakon smrti Marilyn, Joe Dimaggio je tri puta tjedno slao crvene ruže na njezin grob u Los Angelesu.
