Zbog masovnog iskorištavanja danas je u šumama ima vrlo malo. Više ni ne postoje cijele šume tise nego samo pojedini primjerci. Zato je tisa danas zaštićena vrsta
Ne znam je li to od umora nakon mukotrpnog penjanja po stijenama, koje bi se svako malo odronile i igrale se našim živcima, ili od ljepote koja nas je dočekala na vrhu, ali svi smo zanijemili.
Na oko 1100 metara nadmorske visine goranska tisa uzdizala se pred nama oko šest metara u zrak. Svi smo instinktivno pružili ruku prema njoj želeći dodirnuti nešto toliko staro, nevjerojatnih 2000 godina. Iako je šuplja i trula iznutra, najvjerojatnije zbog groma koji ju je u davnoj prošlosti pogodio, još izaziva strahopoštovanje.
– Možda upravo zbog toga što se unatoč svemu što je proživjela i danas drži, ne možete a da joj se ne divite. Pogledajte, krošnja joj je na zdravoj strani puna grana i iglica. Zrači posebnom energijom i, kad sam pored nje, osjećam spokoj – rekao je Marko Perković, revirnik šumarije Mrkopalj, koji skrbi o tisi i općenito o očuvanju vegetacije na tom području. Tisa je vrlo rijetka i zaštićena vrsta, a unatoč tomu neki je lovci koriste za izradu daščica za trofeje rogate divljači. Upravo se zato njezina lokacija drži u tajnosti i jedni smo od rijetkih koji su je imali priliku vidjeti uživo u predjelu mrkopaljske Široke drage. Isplatilo se. Promjer debla ovog najstarijeg “stanovnika” Primorsko-goranske županije je osamdesetak centimetara. Marko je objasnio i kako se starost drveća mjeri po godovima, pri čemu je po centimetru tise obično 47 godova.
– Ako uzmemo da je polumjer drveta 41 centimetar i to pomnožimo s 47 godina starosti po godu tise, dobijemo da je starost ovog drveta otprilike 2000 godina. Ali ona već godinama ne raste u debljinu. Zapravo, prilično sam siguran da ovako kako sad izgleda stoji već tisuću godina – otkrio je Marko. Dodao je kako je svaki dio tise otrovan, osim njenog crvenog mesnatog ploda arilusa
