U Rakovici nadomak Sarajeva, na nekih 20 km udaljenosti, smještena je “Zemlja prijateljstva i mira”, fondacija čiji rad sasvim opravdava njeno ime. Ta fondacija među svojim mnogobrojnim sadržajima nudi školu jahanja, ali i hipoterapiju ili terapijsko jahanje, priznatu i poznatu metodu za poboljšanje života onih koji odbijaju dopustiti bolesti i invalidnosti da ih ograniči.
Fondacija “Zemlja prijateljstva i mira” nastala je kao Centar za terapiju i odmor, a osnovao ju je Jean-Claude Carreau 2001. godine, u znak sjećanja na svog sina kapetana Gillesa Carreaua koji je izgubio život tokom rata u BiH. Jahanje kao terapiju uvrstili su iste godine, kada su nabavili konje i istrenirali ih.
Članica Upravnog odbora Fondacije Sanja Burlović (27) u razgovoru za Fenu ističe da je ova neprofitna organizacija prva uvela konjički sport u BiH te da su svi ostali jahači i konjički klubovi u BiH potekli iz njihove škole jahanja.
– Imamo četiri instruktora jahanja koji su jedini licencirani u BiH, s diplomama odobrenim od Francuske jahačke federacije. Naši instruktori rade u potpunosti u skladu s francuskim sistemom i edukovani su u Francuskoj – pojasnila je.
Škola jahanja je način na koji se ova neprofitna fondacija finansira, međutim, troškovi su jako veliki jer održavanja i briga o konjima iziskuju novac, tako da su im donacije više nego dobrodošle.
– Opstajemo zahvaljujući donacijama našeg osnivača, ali to nam ne daje mogućnost da organiziramo dovoljan broj besplatnih časova terapijskog jahanja da bismo pomogli roditeljima koji to nisu u stanju priuštiti svojoj djeci – istakla je Burlović.
Iako je cijena jednog časa terapijskog jahanja simbolična i iznosi 10 KM, ponekad, kaže ona, za roditelje je to previše.
Budući da su konji izrazito društvene životinje, kroz terapijsko se jahanje djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom u velikoj mjeri pomaže pri poboljšanju općeg emocionalnog stanja.
U Fondaciji terapijsko jahanje provode individualno – s djecom koje samoinicijativno dovedu roditelji, ili u saradnji s raznim udruženjima. Najčešće im dolaze djeca s autizmom te jedna djevojčica koja boluje od cerebralne paralize. Hipoterapija, napominje Burlović, zahtijeva strpljenje i instruktora, djece, ali i roditelja, jer se napredak razlikuje od djeteta do djeteta.
– Djeca se prvo druže i upoznaju s konjima, ponekad su u početku uplašena, dok se ne naviknu. Učimo ih da četkaju i timare konje, da ih miluju i hrane bez straha. Kada dijete bude spremno počinjemo sa časovima jahanja – objasnila je.
Potražnja za terapijskim jahanjem je, kaže, nažalost, velika, jer je broj djece s poteškoćama u razvoju sve veći.
Aktivnosti Fondacije uključuju i brojne projekte za mlade, a Burlović je navela neke kao što je prošlogodišnji trodnevni Nacionalni trening o ljudskim pravima, koji je podržalo Vijeće Evrope te projekt Luksemburških skauta, podržan od programa Erasmus+.
– Tada smo imali mlade iz BiH, Kosova i Luksemburga koji su tokom kampa radili na nekim manjim poslovima oko renoviranja štale. Kamp je trajao tri sedmice, a cilj je, zapravo, bio da se mladi druže i prevaziđu neke razlike – ispričala je, dodajući da su organizirali i kampove za djecu iz BiH, Srbije i Hrvatske radi međuetničkog pomirenja.
Za ovo ljeto najavila je kamp s muzičarem i profesorom na Edinburškom fakultetu za muziku Nigelom Osbornom, kada će ugostiti mlade s poteškoćama u razvoju iz Udruženja “Los Rosales” iz Mostara, s kojima će raditi muzikalnu terapiju. Također, planiran je i kamp s Dnevnim centrom za djecu iz Zenice “Gnijezdo”, koje se bavi djecom iz socijalno ugroženih porodica, a aktivnosti će uključivati jahanje i boravak u prirodi.
Za benefite hipoterapije kaže da su mnogostruki, s mentalnog i fizičkog aspekta.
– Studije pokazuju da jahanje utiče na samopouzdanje, držanje, ravnotežu i položaj tijela, tako da je ujedno i fizikalna, a ne samo psihička terapija – pojasnila je.
Članica Upravnog odbora “Zemlje prijateljstva i mira” posebno je ukazala na podršku njihovih volontera, bez kojih ne bi bili u mogućnosti provesti sve aktivnosti.
– U Fondaciji volontira veći broj mladih ljudi, otprilike 20. Ovi volonteri su stubovi naše Fondacije – istakla je te pozvala sve zainteresovane da pruže podršku ovoj organizaciji s, nadasve, humanom misijom.
Ljubav prema konjima jedne od instruktorica jahanja, Zane Velić (28), priča je koja traje već 15 godina, a počela je kada je još kao srednjoškolka prvi put došla u “Zemlju mira i prijateljstva”.
– Bila je to definitivno ljubav na prvi pogled, od tada sam ovdje i nemam namjeru da odem – kaže ova, danas, vrsna instruktorica jahanja.
Napomenula je da u školi jahanja posjeduju deset konja te jednog ponija i magarca. Većina grla su bosanski brdski konji, a ostatak čine engleski punokrvni konj, lipicaner te grlo koje je mješavina arapskog i bosanskog brdskog konja.
Velić tvrdi da su svi konji veoma mirni, naučeni na djecu i potpuno sigurni za jahanje, pa čak i za male jahače od samo nekoliko godina.
Naglasila je da su prvi u BiH donijeli dresurno i preponsko jahanje u BiH te da je škola jahanja u Rakovici prva i jedina koja je imala natkrivenu halu. Nažalost, hala je, zajedno sa štalom, izgorjela u požaru prije tri godine.
– Problem sa štalom smo riješili i sada imamo modernu i lijepu štalu koju smo dobili iz Francuske, a nadam se da ćemo uskoro uspjeti sanirati i štetu nastalu na natkrivenoj hali – istakla je.
Cijena jednog časa jahanja je 20 KM, gdje jahači, osim jahanja, uče i kako da se brinu o konjima i opremi. Također, u ponudi imaju i mjesečnu školu jahanja koja se sastoji od šest časova, a cijena je 100 KM. Ovu ponudu su uveli zbog stalnih jahača.
– Priroda i konji, to je zaista poseban doživljaj – dodaje Velić i ističe da je zainteresovanost domaćih i stranih turista za jahanje u prirodi velika.
Popularnost konjičkog sporta u BiH raste iz godine u godinu te su već organizirana i takmičenja na kojima su jahačice iz ove škole ostvarile značajne rezultate.
