Postoje mnogi pouzdani znaci proljeća, od visibaba, ljubičica, pčela koje obilaze behar, pa sve do torbica, koje krajnje politički i na svaki drugi način nekorektno narod zove pederušama U pozadini svih ovih turbulentnih i sudbonosnih političkih događaja dogodila se konačno jedna konkretna stvar – stiglo nam je proljeće! Sigurno ste ga primijetili, banulo je kao i svake godine prilično iznenada, baš kao što zima uvijek iznenadi putne službe, tako je proljeće iznenadilo sve – neke ugodno, a neke neugodno, pogotovo raju s alergijama. Stigla nam je tako primavera taman malo prije svog kalendarskog početka, upravo toliko da nam dozvoli da takozvanu proljetnu garderobu možemo pronosati par dana prije nego li je opet spremimo u ormar. U pravu su oni koji kažu da nema više normalnog prijelaza, temperatura se danima vrti oko deset, jedanaest stupnjeva, a onda hop! Najednom ode deset stupnjeva gore, pa iz jakni svi mi (pre)skočimo direktno u tanke košulje i majice i svi iz ka䴸�ća izletimo na terase i u bašte. Nema sredine. Čak i ako opet zahladi, neće zahladiti na 15 stupnjeva, nego će otići opet na deset, pa se za tili čas vratiti na 20. Čovječe, ovdje kao da dnevna od 15, 16, 18 stupnjeva više ne postoji! Ne zna više čovjek… Svi oni puloveri (moja baka ih je zvala po mostarski – poluver), džemperčići, tanke jakne, deblje dukserice…znači gornji slojevi slojevitog proljetnog oblačenja, točno ih ne stigneš ni trošiti, skoro da izađu iz mode prije nego što izađu iz ormara. A ako se zezneš pa ih navučeš ujutro, u podne ih proklinješ! Ako si od onih opreznih koji, unatoč najavljenim višim temperaturama, ipak zorom krenu napolje s jaknom na sebi onda sigurno znaš da takve stvari postanu strogi tehnološki višak već oko deset, jedanaest, ono kad ih skineš jer ćeš u protivnom prokuhati pod njima i onda ih vučeš okolo za sobom, pitajući se koji k… si uopće to jutros oblačio?! Mogao si se malo strpjeti, stisnuti zube, čeličiti se. Ali ne, evo te kako stalno paziš da ne zagubiš tu jaknu koja se čini tri puta težom nego inače. A upeklo k’o za inat! Ostaje ti jedino da kažeš kako nosiš jaknu jer ionako bez nje ne bi znao gdje sa silnim stvarima koje uredno vučeš sa sobom. Ne voliš turati stvari u farmerke, ključevi ti buše džepove, pa ispada sića niz nogu, a odavno je jasno da mobitel ne smije biti blizu jaja, jer se, kažu iz pouzdanih izvora na jednom Youtube kanalu, od zračenja i topline lako pretvore u mućak. A onda ti netko ponudi rješenje…. Pederuša – simbol evolucije u ovim krajevima Postoje mnogi pouzdani znaci proljeća, od visibaba, ljubičica, pčela koje obilaze behar, pa sve do torbica, koje krajnje politički i na svaki drugi način nekorektno narod zove pederušama. Taj naziv potječe još iz vremena kada su muške torbice bile rijetka pojava i kada su ih nosili samo oni najhrabriji, odnosno oni koje je za mišljenje okoline čisto boljela neka stvar . Puno važnije im je bilo to što sve iz džepova jakne mogli utrpati unutra, te turiti još i kakav blok ili neku dokumentaciju, a to što ih se etiketira zbog torbice, to je bilo sekundarno. Prije dvadeset godina s torbicom si većini bio papak, da ne kažem nešto pogrdnije, u skladu s narodnim nazivom tog praktičnog artikla, mogao si lako fasovati i kakav degenek, ali danas si, bome, papak ako je nemaš , što je jasan znak da čak i ovdje evolucija ponekad pokaže da još uvijek funkcionira. Danas ako hodaš okolo s jaknom koju si skinuo zbog vrućine, a iz nje zvone i ispadaju ključevi, mobitel, novčanik, cigarete, račun od struje (s naznačenim dugovanjem za protekla dva mjeseca), slip s bankomata koji pokazuje da si zakucan u limit dozvoljenog minusa, prezervativ pred istekom roka trajanja, reklamna kemijska i tri zadnja, naravno zgužvana, listića kladionice, ti si atavizam prošlosti. Ne zbog sadržaja, nego zbog ambalaže u kojoj je sadržaj! Oj, Darwine, ubolo te june! Mnogi znaju da sve to što može stati u jaknu, koju nosiš samo radi stvari, može stati u osrednju markiranu torbicu. Iako, da se ne lažemo, i ona ima mnogo nesavršenosti. Prva je da uglavnom ono što tražiš bude u inat zadnje, dolje na dnu i da raskopaš sve da bi došao do onoga što tražiš, uz prigodnu psovku ili više njih. Druga je da se nikad ne zna kad će te izdati onaj rajferšlus (patentni zatvarač), a staro pravilo je da će te izdati kad ti bude najveća frka! I treća, kad izgubiš torbicu, što dokazano i nije tako teško – izgubio si sve! Dobro, to vam se može dogoditi i s jaknom, no puno je teže izgubiti jaknu i sve u njoj, može vam nešto, nije da ne može, ispasti iz jednog džepa, ali bez velike igre slučaja teško da će vam iz svih džepova ama baš sve poispadati. Ili, recimo, da ćete najednom zaboraviti da ste jutros sa sobom ponijeli i jaknu. Ima ljudi, nije da nema, zaboravnih, zanesenih, ali vjerujem da većina vas ipak ne bi mogla ne primijetiti da fali toliki komad nečega. Ali, ipak, jakna je jakna, velika i teška, a torbica je…ma da riješimo tu dilemu – za njuuvijek radi vrijeme. Torbica i ljeti itekako prolazi, a jaknu nositi sa sobom ljeti, bilo bi jako čudno, skoro isto čudno kao da nosite pederušu prije dvadeset godina. Evolucija. Iako sam odavno posumnjao da ta stvar pali, ipak je ima. Šteta što je nema više, i što je nema i na drugim poljima.

Komentari

komentara