G. Korićani    su selo u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na obroncima Vlašić planine, u uglu platoa između Ugra i Ilomske. Ustvari, omeđuju ga Korićanske stijene kanjona Ilomske i Pougarja. Stijene su savijene pod gotovo pravim uglom, koga zatvaraju Ugar i Ilomska. Selo se pruža na nadmorskoj visini od oko 1250 do 1350 metara.

U selu je prije zadnjeg rata živjelo oko 1000 stanovnika u oko 150 kuća, sa svoji zaseocima su činili G. Korićane, uglavnom se domaće stanovništvo bavilo stočarstvom, jer to je vrlo surov kraj, kad kažem surov, mislim na jake i teške zime sa velikom količinom snijega, koji je znao past već u oktobru i zadržati se sve do travnja. Tako da je dosta domaćih ljudi potražilo dodatni prihod zarade u urbanim sredinama Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i na taj način pripomagali svojoj obitelji jer se nije moglo živjeti samo od stoke.

Nakon proteklog rata od kojeg je prošlo 22 godine,selo je postalo vikendaško za vrijeme godišnjih odmora. Jer domaće stanovništvo koje se vratilo i obnovilo svoje kuće je bilo starije i u podmakloj starosnoj dobi, kojeg je sve manje.Tako da u selu živi  od 5-10 stalnih stanovnika sela.

Selo počne disat punim plučima kad su godišnji i kad se Korićanci presele u svoje selo,sve odjedanput zaživi. Selom odjekuje dječji smijeh, galama, buka auta. Sve je to kratko zimi uoči Božićnih i Novogodišnjih blagdana i ljeti  pogotovo uoči proslave patrona Župe, zaštitnika Sv. Ilije.

Svake godine je proslava sve više posjećena od domaćeg iseljenog stanovništva a također od gostiju iz obližnjih mjesta,jer svi se dođu pomoliti Sv.Iliji a i ujedno odmoriti svoje oči sa ljepotama toga kraja i nadisati se čistoga zraka.

Ove godine po najnovijim informacijama bi se moglo održati tradicionalno Korićansko veće koje je humanitarnog karaktera i otvorenog tipa.

Koje svake godine bude u drugom gradu u dijaspori.

A ovaj put je došlo na red na Korićane, sve ovisi o organizatoru, pošto su uvjeti teški za organizaciju takve manifestacije za otprilike oko 300 ljudi sa pratećim sadržajem. Obećanja organizatora su da će dat sve od sebe i organizirati veće u Korićanima jer selo to zaslužuje.

Poslije toga u selu ka da je vrijeme stalo.  Obnovljeno je oko 30 kuća,što je malo i neprimjetno jer je selo veliko i razvučeno sa svojim zaseocima. Budućnost bi selo imalo kad bi se ljudi počeli vraćati, da imaju osnovne potrebe:trgovinu,prijevoz,posao,dom zdravlja. Sve se to nalazi i do 25 kilometara,tako da bez osobnog automobila nisi nigdje dospio.

Dosta vremena je prošlo od proteklog rata,tako da mi se čini da će biti teško od povratka i prije ratnog stanja, što se tiče stanovništva. Jedino ako stariji ostvare mirovine u državama Evropske Unije pa odluče da se vrate na svoju djedovinu.Pa da djeca i unučad posjećujući djeda i baku zavole taj kraj i nikad se ne zna što budućnost nosi.

Perspektive ovaj kraj ima samo je treba znati pravovremeno iskoristiti jer svi smo svjedoci klimatskih promjena u svijetu a tako i kod nas.

Jer malo sela se može pohvaliti u BiH kao Korićani jer to je najviša župa u BiH, sa skoro netaknutom prirodom,sa pristupnom cestom do sela (je da je cesta skoro makadam, sve je manje prijeratnog asfalta) možda se u budućnosti to promjeni.

U blizini sela se nalazi vodopad,moguće je doći do vrha Lisine koji je na 1600 mnv a u blizini je rijeka Ilomska i njen vodopad na ušću u rijeku Ugar.

Tako da sigurno perspektive za Korićane ima i u budućnosti, ali bez povratka stanovništva ostaje veliki upitnik.